Htio sam ostati u Cedeviti, no oni su htjeli strance
Iz NBA lige vratio sam se svojevoljno, nisam htio čekati tri godine da osiguram mirovinu
Roko Ukić (32), dugogodišnji kapetan reprezentacije, ponovo će u inozemstvo. Prihvatio je ponudu kluba iz pariškog predgrađa Levallois
Pariški Levallois bit će Roku Ukiću 13. klub u karijeri, a jedini u kojem je igrao dva puta (po jednu sezonu) bila je Cedevita. – To s Cedevitom je slučajnost. Poklopilo se da su me treneri željeli, no onda bi došao neki drugi trener koji me u svojim planovima ne bi vidio. A tih 13 klubova, to je za mene prevelik broj. Da mi je u mlađim godinama bila ova pamet bio bih strpljiviji, jer prvih šest klubova promijenio sam na svoju inicijativu, uključivši iz odlazak iz NBA lige. A u tom košarkaškom Eldoradu Ukić je proveo samo sezonu i pol, a imao je trogodišnji ugovor. Ostalo je zabilježeno da mu je rekord 22 koša Spursima, a dodavački 10 asistencija u igri protiv Oklahome, a sve to u dresu Toronta koji ga je nakon prve sezone razmijenio u Buckse. – Nje može svatko ondje otići, dobiti dres, minutažu, postići koš... A ja sam bio te sreće i to će mi ostati sjećanje za cijeli život.
Sito Alonso me nije htio
No, i unatoč tome odlučio je napustiti tu “obećanu zemlju”. – U to vrijeme klupska Europa se financijski digla, a ja sam dobio sjajnu ponudu Fenerbahçea, trogodišnji ugovor i igrački status. Imao sam 25 godina i u Bucksima nisam igrao koliko sam htio pa nisam više htio čekati. Da se strpio još sezonu i pol, osigurao bi si i NBA mirovinu, no on nije bio tako proračunat. – Mogao sam ljude iz Bucksa uvjeriti da ću biti zadovoljan i ulogom pričuve, no to nije moj stil. Ne igram primarno iz tih motiva da bih si nešto priskrbio, no poštujem i one koji su tako razmišljali i nisam ništa vrednija osoba od njih. Priznaje da je priželjkivao da ostane u Cedeviti. – Htio sam ostati, no imenovanjem novog trenera situacija se promijenila. Sito Alonso naumio je napraviti momčad od sedam stranaca u kojoj će hrvatski igrači biti marginalizirani, a čelni ljudi kluba procijenili su da je to dobro rješenje. U početku mi je nuđena uloga pričuve, no onda se pojavila priča da dotični trener ne voli u momčadi imati iskusne i karakterne igrače kojima ne može dati odgovarajuću ulogu. U Barceloni je imao dosta problema s Navarrom pa je možda i mene vidio kao sličan problem. Bilo je ljudi u Cedeviti koji su htjeli da on u tom klubu i završi igračku karijeru i da jednog dana bude njegov zaposlenik. – Moja je ideja produljiti karijeru koliko će to biti moguće, no s Cedevitom se nisam rastao na ružan način. To je posao i svatko ima pravo izabrati svoj smjer. Uostalom, ispoštovali su sav moj ugovor, poslovno su bili korektni, a druga je stvar što su nam se ideje razišle. S obzirom na to da je na vlastitoj koži iskusio što to znači kada u istom tjednu igrate tri natjecanja (prvenstvo Hrvatske, ABA liga, Eurokup), što Ukić misli o Cedevitinu projektu druge, razvojne momčadi? – To je dobra ideja, a Rimac je odličan izbor za taj trenerski posao. No, ne čini mi se da je sedam stranaca dobar izbor za Cedevitu i pitam se koliko će biti privlačno gledati pet stranaca u petorci. No, naprave li iskorak, što dosad nisu, bit će to pun pogodak. Doduše, kada završe s nastupima u Eurokupu i ABA ligi i kada se te dvije momčadi u travnju spoje, stranci će izgubiti motiv, a i trojicu će morati maknuti. Bit će tu velikih pretumbacija i neće biti lako složiti momčad za obranu domaćeg naslova.
Za Hrvatsku je ključan rujan
Kako je pao izbor na 10. momčad francuskog prvenstva Levallois? – U njezinim očima dosta je veliku ulogu odigrala moja dobra igra u Cedevitinu dresu protiv njih, kada sam imao 10 asistencija, a meni je pak bilo jako bitno da to bude grad u koji mogu povesti obitelj. Imao sam ovo ljeto još 3-4 ponude, no nisam puno dvojio jer su mi dali do znanja koliko me žele, u što se uključio i gradonačelnik Levalloisa. Kao i svih prethodnih ljeta, vrijeme prije odlaska na klupske pripreme iskoristio je da ode i na pokoju Hajdukovu utakmicu. A
Rijedak sam primjer razigravača koji je u svom matičnom klubu dobio pravu prilku
to često čini sa svojim kapetanskim nasljednikom u reprezentaciji Bojanom Bogdanovićem. – Bojan voli doći do Splita pa smo zajedno i trenirali. Proveli smo zajedno 15 dana pa sam upućen u zbivanja oko reprezentacije. No, obojica volimo nogomet pa već pet-šest godina idemo na rane Hajdukove europske utakmice. Htjeli smo otići i na SP, no kasno smo se sjetili. Kakvi su izgledi košarkaša da nastupe na SP-u? – S dvije pobjede u rujnu, dok su tu NBA igrači, za skor 5-3, skinuo bi se pritisak s preostala četiri dvoboja i dobio mir. No, od preostalih šest moramo dobiti četiri za siguran prolaz. Možda će nekome zvučati naivno, no standardizirane vrste Poljske i Mađarske više nam odgovaraju od Nizozemske i Rumunjske koje su slabije od njih, ali su divlje. Problem tih prvih utakmica bio je što se na silu išlo u velike promjene pa nije bilo 4-5 igrača koji su trebali biti pozvani. A da ih se odmah zvalo imali bismo uigraniju momčad za drugi par utakmica. Ustanovilo se da nemamo dovoljno igrača visoke srednje klase koji bi izvukli ove kvalifikacije. – Ne bih se složio. Pa Planinić, Bilan, Perić, Krušlin... upravo su takvi igrači, no nikad se nije poklopilo da budu ukomponirani kao što su istu klasu igrača ukomponirali Talijani.
Bojan Bogdanović i ja godinama u kolovozu obvezno idemo na Hajdukove utakmice