ŠTO JE BOLJE: U DOM ZA NEZBRINUTU DJECU ILI U GAY OBITELJ?
Kad vidimo da netko u parku tuče svoje dijete jer je bilo nesposlušno, okrenemo glavu. Ne tiče nas se. Kad čujemo urlanje i metež u susjedovu stanu, nadamo se jedino da će brzo proći. Obiteljsko nasilje toleriramo kao neki narodni običaj. Međutim, na samu pomisao da homoseksualni par pruži dom djetetu koje je iz tko zna kojeg razloga ostalo bez obitelji ili je nikad nije ni imalo, e tu skačemo na zadnje noge: Ne može, ni za živu glavu! Najednom smo kompetentni za psihosocijalnu procjenu na neviđeno. Ne želimo o tim ljudima znati ništa jer podatak o njihovoj seksualnoj orijentaciji jedini je relevantan i zasljepljuje nas za svaku suvislu misao. Ne pada nam na pamet razmišljati o tome što znači ostanak u domu za nezbrinutu djecu, naprema vlastitoj sobi u sigurnom domu s ljudima koji su se odlučili biti obitelj. Ovakav način razmišljanja stvara klimu kojoj se i slabi političari, donositelji odluka, ne usuđuju protiviti da ne bi razljutili svoje glasače i zaljuljali svoje
Kad netko tuče dijete, okrenemo glavu, ali nas razbjesni pomisao da gay par udomi dijete
fotelje. Idu joj niz dlaku pa donose zakone koji su diskriminirajući, u kontradikciji s ljudskim pravima i s drugim hrvatskim zakonima. Tako sada životne partnere i neformalne životne partnere, odnosno gay parove koji su, prema važećem zakonu Republike Hrvatske, ozakonili svoju vezu i one koji žive zajedno dulje od tri godine, i koje Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud RH smatra obiteljima, guraju na marginu i izostavljaju ih kod nabrajanja tko sve može udomiti djecu. Udomiti, ne posvojiti. Novi Zakon o udomiteljstvu se piše po populističkom sistemu “oni su manjina, pa idemo na ruku razmišljanju većine”, iako je vrijednost socijalne države upravo briga o manjinskim skupinama. Kao prema zanemarivoj manjini, zakonodavac tu postupa i prema djeci u domovima. Usprkos namjeri da se poveća broj udomitelja i isprazne institucije, udomitelji ne mogu biti gay parovi, koliko god obrazovani i spremni za brigu o djeci bili. Znaju i sami zakonodavci da će time makar jednom djetetu uskratiti dom. Ali ne žele riskirati svoje fotelje.