Za 30.000 hrvatskih građana u logorima nitko nije odgovarao
Stipo Mlinarić: Logor je nešto najgore što čovjek može preživjeti. Tukli su nas vozači, čuvari, čak i ruski unproforci Branimir Bradarić Svečanom akademijom u Hrvatskom domu u Vukovaru obilježen je Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata kao i 26. godišnjica najveće razmjene ratnih zarobljenika 1992. u Nemetinu. Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak naveo je da je toga 14. kolovoza 1992. kod Nemetina u velikoj razmjeni oslobođeno 714 hrvatskih zarobljenika. – U Hrvatskoj je kroz logore prošlo oko 30.000 građana, ali velika većina njih nije upisana. Ne znam ni je li i danas Ovčara upisana kao logor jer zatočenici koji su pobijeni na Ovčari ondje nisu bili zatočeni 72 sata. Žalosno je da mnogi logoraši nisu ostvarili svoja prava radi nekih takvih odredbi iako su prošli životne kalvarije – rekao je Rehak. Na pitanje kako komentira riječi nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Mire Kovača da će jedan od uvjeta Srbiji za ulazak u EU biti i da obešteti nekadašnje logoraše, Rehak je rekao da u to ne vjeruje. Podsjetio je da je HDLSKL još 2002. godine pokrenuo postupak da im se isplati šteta radi svega što su pretrpjeli u logorima. – Takve priče se uvijek pokrenu prije izbora ili nekih datuma, priča o tome dva tri dana, a onda se sve zaboravi – rekao je Rehak. Upozorava da nikad nitko od odgovornih za ustrojavanje logora i sve što se događalo u njima nije odgovarao. Zatočenik logora u Srbiji bio je i Stipo Mlinarić koji je bio razmijenjen kod Nemetina. Prošao kroz tri logora, Stajićevo, Niš i Sremska Mitrovica. – Sremska Mitrovica bila je hotel sa tri zvjezdice u odnosu na prethodna dva logora – kazao je. – Logor je nešto najgore što čovjek može preživjeti. Ta su sjećanja strašna. Sjećam se kako su nas tukli. JNA nas je spasila da u autobuse ne uđu civili da nas pobiju, a tukli su nas i vozači, čuvari, čak i ruski unproforci u međuprostoru pred razmjenu. Najgore je bilo 15. siječnja 1992. Tukli su nas cijelu noć, a nismo znali zašto. Kasnije smo doznali da je toga dana Hrvatska međunarodno priznata. Na kraju nisu više imali snage pa su nas natjerali da legnemo potrbuške i trčali po nama, prisjeća se Mlinarić. - Ispitivao nas je potpukovnik KOS-a koji je u srpnju 1991. godine bio na Trpinjskoj cesti. Nitko nije imao za potrebu da provjeri tko je to, i možda pokrenuti istragu, rekao je Mlinarić.
ANDREJA NAVIJALIĆ: Želimo topli obrok za sve socijalno ugrožene učenike. Očekujemo novac za još njih 830, a osigurali smo im i besplatan prijevoz.