Matanićeve “Novine” izrasle su u vrlo uvjerljiv politički triler o današnjoj Hrvatskoj
Važnu ulogu u prikazu crkvene politike igra svećenik Alen, crkveni analitičar čiji lik neodoljivo podsjeća na Ivicu Relkovića
Druga sezona serije “Novine” imala je nakon premijere u Puli i svoju regionalnu premijeru na 24. Sarajevo film festivalu. “Novine” su zbog svoje tematike izazvale popriličan interes u nas, ali i u inozemstvu pa je tako prava distribucije otkupio i jaki izraelski Keshet, producent “Domovine”, a “Novine” se prikazuju i na Netflixu. Iz prve dvije epizode vidi se porast ambicija jer “Novine” u sada dorađenije i u scenarističkom i redateljskom smislu, a i radnja je zanimljivija jer sada pratimo istovremeno više priča od kojih se neke vuku iz prve sezone, a neke su nove, no kreću iz istog ishodišta – redakcije.
Na medijskoj sceni u seriji pojavio se i novi portal izvor.hr koji prije svega služi političarima
Inspiracija u Novom listu
Prisjetimo se kako je prva sezona bila motivirana na kraju ostvarenom pričom o promjeni vlasnika riječkog Novog lista, no možda je i zbog toga imala odmak u emitiranju od nekih godinu dana uz bojazan da je onaj pravi trenutak prošao. Sada scenarij gleda malo dalje u budućnost, odnosno u predsjedničke izbore. Mudro i aktualno, a radnjom i puno slobodnije. Jer, Ludvig Tomašević, glavni negativac, u utrku kreće protiv predsjednice koju tumači Nives Ivanković. No ona, za razliku od njega, nije kandidat desnice, iako pred medijima voli uzviknuti “Živjela Hrvatska”, nego je kandidat ljevice s nekim dosta ozbiljnim problemima, pije, a kad popije, voli malo i udariti. Čini se da se time, a i brojnim drugim detaljima, nastojalo pokazati da su današnje establišmentske stranke zapravo izgubile svoja obilježja i da među njima nema osobite razlike. No ne zaboravimo da se serija koja se zove “Novine” u prvom redu i bavi medijima. Pa je tako redatelj Dalibor Matanić već prvom scenom uspio zaintrigirati i one najneodlučnije. Naime, isplivale su neke stare Tomaševićeve fotografije u dosta eksplicitnim pozama s drugim muškarcem prezimena – Kardum. I sada, na gostovanju na televiziji kod novinara koji je to i objavio, uz klasičnu kontrolu štete uz isticanje vjere i domoljublja, Tomašević upozorava novinara da njemu i sličnima narod sve manje vjeruje. No istodobno na sve načine Tomašević nastoji održati kontrolu nad novinama, dok će kasnije radnja proći i kroz promjene u konkurenciji. Dosta zanimljiv način podizanja svijesti o vječnoj važnosti medija. No, s druge strane, Novine 2 ne bježe od sumnje u današnje mainstream medije, odnosno činjenicu da položaj u njima često pretvara kvalitetnog urednika i novinara u oportunista i čuvara vlastite fotelje. I to je sada daleko eksplicitnije i bolje prikazano nego u prvoj sezoni. U medijsku igru kao alternativno rješenje za političare ulazi i jedan portal zanimljiva imena – izvor.hr. Jednostavno i precizno razložena medijska slika današnje Hrvatske. Za razliku od prve sezone kada je uloga Crkve, iako bučno najavljivana, bila pomalo podcijenjena, sada je ona od početka “u igri” i igra jako bez straha scenarista i redatelja da tu igru pokažu kao najmanje motiviranu vjerom i brigom za stado, gdje biskup sebe naziva “najvećim sakupljačem usluga”. U tome od početka važnu ulogu igra svećenik Alen, crkveni analitičar koji neodoljivo podsjeća na Ivicu Relkovića.
Mnogo istospolnih veza
Ono što malo smeta u scenariju je pretjerano inzistiranje na homoseksualnosti, a bez vidljivog cilja, ili se barem on ne vidi u prve dvije epizode. Ispada, naime, da je svaki drugi od glavnih likova u nekoj istospolnoj vezi pa nas tu malo muče statističke vjerojatnosti. Inače, u svakom su smislu Novine 2 dorađenija i bolja serija od prve sezone. Nema više onih dugih panoramskih kadrova Rijeke koji su nekako sugerirali da nema dovoljno štofa u scenariju, angažirano je više od 90 glumaca, scenografija je puno uvjerljivija, mislimo prije svega na redakciju koja sada djeluje realnije, a svakako je novo bogatstvo slojevitija priča. Novine su sada politička serija kojoj su mediji dio živog tkiva, priča o privilegiranima i odbačenima (Mario Kardum je u zatvoru, no taj je zatvor zlatni kavez u kojem može povući i kakvu lajnu), puno konkretnija priča o današnjoj Hrvatskoj u kojoj je malo toga, ako više išta, sveto. I o medijima koji ipak ostaju ključ svega.