FISKALNA POLITIKA
Milanović najviše rezao potrošnju, ostali se oslanjali na rast prihoda
Sve su vlade često mijenjale porezne zakone i rezale kapitalne investicije, J. Kosor imala je veliku volju, ne i podršku u Saboru Premijer Andrej Plenković najavio je da će druga godina njegova mandata biti godina reformi, no jedno je što političari kažu, a drugo što doista naprave. Ekonomist Milan Deskar Škrbić i politolog Višeslav Raos su u radu “Karakter fiskalne politike i politička ekonomija fiskalne konsolidacije u Hrvatskoj” pokazali da zasad samo 2012. godina može zaslužiti epitet reformske godine! U razdoblju od 2009. do kraja 2016. godine najoštrije škare imala je Vlada Zorana Milanovića koja je u prvoj godini mandata smanjila ciklički prilagođene rashode (bez kamata) za 3,7% BDP-a, a u četverogodišnjem razdoblju za 5,9%.
Dizali poreze
Smanjenje ciklički prilagođenih rashoda u drugoj “reformskoj” godini – 2016. – bilo je 1,3% BDP-a, a 2017. nije uključena u analizu. S obzirom na veličinu, Milanovićeva se konsolidacija može klasificirati kao pristup „hladnog tuša“, pri čemu je konsolidacija većim dijelom posljedica smanjenja rashoda. Iako će Milanovićev politički start ostati zapamćen prema povećanju stope PDV-a s 23 na 25 posto, u toj je godini, navode Deskar Škrbić i Raos, zabilježeno smanjenje svih kategorija rashoda proračuna. Rad je pokazao da je početna fiskalna konsolidacija za vrijeme kasnog dijela mandata premijera Ive Sanadera i početka mandata Jadranke Kosor bila temeljena na dizanju poreznog opterećenja, a zatim je u uvjetima bržeg pada prihoda od mogućnosti zauzdavanja rashoda konsolidacija prestala u drugom dijelu mandata Jadranke Kosor. Najsnažnija fiskalna konsolidacija provedena je za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, s time da je u tom razdoblju nastavljeno povećanje poreznog opterećenja, smanjivane su plaće i odgađane ili zaustavljane investicije. Za vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića i potom Andreja Plenkovića veći je naglasak stavljen na snaženje prihodovne strane proračuna negoli na daljnje racionaliziranje troškova. Inače, većinu poslijekriznog razdoblja izvršna je vlast bila u obliku manjinskih vlada budući da stranke koje su davale ministre nisu samostalno raspolagale parlamentarnom većinom. Kada nisu bili manjinski, kabineti su bili minimalne pobjedničke koalicije. – Manjinske vlade, oslonjene na šaroliku potporu u parlamentu, teško mogu izbjeći popuštanje discipline i otvaranje prostora fragmentiranom ostvarenju partikularnih interesa nauštrb balansiranog proračuna. Vlade temeljene na predizbornim, ideološki homogenim koalicijama imaju jače pretpostavke za punu upotrebu svojih provedbenih kapaciteta u svrhu ispunjenja ciljeva fiskalne konsolidacije, navode autori studije. Analizira dnevnih radova i akata Vlade i Sabora pokazuje da je najveći fokus na fiskalnoj konsolidaciji, ali ne i najveći uspjeh u njoj, bio tijekom 2011. godine, u zadnjoj godini mandata Jadranke Kosor. Akti Vlade i Sabora pokazuju snažno zaduživanje tijekom Vlade Jadranke Kosor te jačanje fiskalne discipline za vrijeme Zorana Milanovića, uz učestalo dorađivanje sustava državnih potpora kroz cijelo promatrano razdoblje. Uz to, pokazalo se da su sve vlade u promatranom razdoblju izrazito često mijenjale ključne porezne zakone i da su više puta godišnje preraspoređivale proračunski novac, što svjedoči o izostanku planiranja.
Investicije pale 60%
Brojke pokazuju da je veliki dio fiskalne konsolidacije proveden smanjenjem kapitalnih investicija, koje su od 2009. do kraja 2016. smanjene 60 posto, a najviše 2010. godine, iako se radi o produktivnoj kategoriji rashoda koja je mogla imati važnu ulogu u ispunjavanju stabilizacijske funkcije fiskalne politike. Također, vlade nisu proaktivne nego su postupci snažno obilježeni potrebom ispunjavanja kriterija koje nameću institucije Europske unije.
U 2016. za vrijeme vlada T. Oreškovića i A. Plenkovića izostala je racionalizacija troškova Manjinske vlade popuštaju s fiskalnom disciplinom i otvorenije su raznim interesima