PRIVREMENO RJEŠENJE
HBOR daje 100 milijuna kuna za plaće Uljanikovih radnika
Uprava Uljanika sastavila je plan restrukturiranja po kojem 350 milijuna eura dugova Uljanika plaćaju porezni obveznici Donacijama hrvatskim brodogradilištima s novom krizom u Uljaniku, izgleda, nema kraja. Država je u škverove plasirala 30,6 milijardi kuna, nekoliko ih puta sanirala, a potom i privatizirala, ali industrija ponovno traži pomoć. Za zadržavanje 6200 radnih mjesta država je dosad potrošila novac dovoljan za investicije s 40.800 radnih mjesta s obzirom na to da je za jedno održivo radno mjesto potrebna investicija od 100.000 eura. Uljanik nema sredstava za isplatu plaća, radnici će u štrajk, a kako je riječ o 4240 ljudi koncentriranih na prostoru Istre i Rijeke, ekonomija ustupa mjesto politici pa samo šest mjeseci nakon što je država jamčila za kredit od 740 milijuna kuna Uljanik traži još 100 milijuna kuna javnih dotacija za isplatu plaća, a moguće je da će taj novac osigurati HBOR.
Sindikat najavio štrajk
O Uljaniku se u Banskim dvorima raspravljalo dobar dio dana u utorak, a nakon četiri sata sastanka na kojem su sudjelovali ministar financija Zdravko Marić, ministar državne imovine Goran Marić i ministar gospodarstva Darko Horvat moglo se čuti da će se vjerojatno ponoviti zahtjev HBOR-u za odobravanje kredita kojim će biti isplaćene dvije plaće. – Ministar Marić i ja zajedno s premijerom, radnicima i upravom nastojimo naći legitimni modalitet kako bi se radnicima osigurale najmanje dvije plaće. O odgovoru Bruxellesa na plan restrukturiranja ovisit će i naši budući koraci – kazao je Horvat i potvrdio da je HBOR jedan od mogućih izvora novca za plaće. Sindikat je, pak. za srijedu najavio štrajk u cijeloj Uljanik grupi.Uljanik je privatna kompanija u kojoj je najveći pojedinačni vlasnik Croatia osiguranje s gotovo 10 posto udjela, a gotovo jednak udio ima i CERP. Kompanija pak bilježi konstantne negativne rezultate pa je tako za prvih šest mjeseci Uljanik grupa stvorila 360 milijuna kuna gubitka, a sve zbog drastičnog pada prihoda. Država je najveći vjerovnik jer je tijekom godina jamčila za oko četiri milijarde kuna vrijedne kredite. Ako se ta jamstva aktiviraju, pod pritiskom će biti i javne financije. Tim se iznosom može sagraditi Pelješki most, ali i smanjiti opća stopa PDV-a na 23 posto. Kermas Energija, odnosno Danko Končar, koji se u javnosti doživljava kao vlasnik Uljanika, formalno-pravno još s pulskim škverom nema nikakve veze jer proces dokapitalizacije i preuzimanja kompanije nije ni započet. Uljaniku je prošli mjesec pozajmio 12,4 milijuna eura za otplatu dijela duga, što je zaustavilo aktivaciju dijela jamstava, ali država neće ostati pošteđena Uljanikovih dugova. U planu restrukturiranja koji je sastavila uprava računa se da će država podmiriti 350 milijuna eura, a novi vlasnik 210 milijuna eura. Međutim, planovi moraju biti potvrđeni u Europskoj komisiji i, prije nego što ikakav proces restrukturiranja i započne, potrebno je zeleno svjetlo iz Bruxellesa. Do njega možda prođu i mjeseci, a stanje je alarmantno danas jer radnici nisu dobili plaće za srpanj, a bez pomoći sa strane neće ih ni dobiti jer za njih nema novca. Zato je izgledno da
Država je škverovima dosad dala novac dovoljan za otvaranje 40.800 radnih mjesta
će se iz političkih razloga Uljaniku pomoći da prebrodi krizu, ali tek se onda otvara pitanje je li brodogradilište uopće sposobno raditi i dalje u istom opsegu i poslovati pozitivno. Splitsko brodogradilište koje je otišlo u ruke Tomislavu Debeljaku primjer je da brodogradnja u Hrvatskoj može biti održiva. U škveru rade 2044 zaposlenika, uglavnom u proizvodnji pa je većina izgubljenih radnih mjesta iz brodogradnje u splitskom škveru zapravo bila administracija. Kompanija je poslovala s dobiti od 30 milijuna kuna u 2016., što je posljednje objavljeno konsolidirano izvješće.
Je li Končar brodograditelj?
Riječki 3. maj radio je donekle solidno, ali je lani i taj škver povećao gubitak. Nedostaje mu i oko 600 milijuna kuna posuđenih Uljanik Grupi koja mu je krovni vlasnik. Viktor Lenac će se preprodati, a to je škver koji posluje stabilno, ali i 3. maj mogao bi se izdvojiti iz grupe Uljanik i dobiti novog vlasnika. Debeljak je od početka zagovarao ostanak proizvodnje u Hrvatskoj te jačanje brodogradnje, a i sam dolazi iz proizvodnog sektora. Končar je obećao usku suradnju riječkog 3. maja i Uljanika s nekim europskim brodogradilištem, ali na primjeru Brodotrogira, kojem je uvelike smanjena brodograditeljska djelatnost, a i interesu prema razvoju nekretninskih projekata i na području trogirskog i pulskog škvera, vidljivo je da ga kao ulagača neodoljivo privlače profiti iz turističkih nekretnina, dok ostaje vidjeti koliko je zagrijan za proizvodnju brodova.