Umjesto da se uhvati reforme, dr. Kujundžić vodi privatne ratove
Ljudski je život izgubljen i više je pacijenata ozlijeđeno u vatrenoj stihiji koja je neki dan opustošila Psihijatrijsku bolnicu Lopača u zaleđu Rijeke. Medicinska sestra Mihaela Kaiser Brnetić jedna je od onih koji su s četvrtog kata, sa zamjenikom ravnatelja dr. Draganom Lovrovićem, na rukama prenijeli 40 nepokretnih bolesnika usprkos otporu koji su im pružali prestravljeni ljudi. Kako su djelatnici bolnice kasnije ispričali medijima, na trenutke im se činilo da se neće izvući iz zagrljaja smrti, no u pomoć su im pritekli, riskirajući vlastite živote, hrabri vatrogasci. Usprkos tragediji, nemjerljivo je bogatstvo što u ovim bremenitim vremenima u kojima živimo još ima empatije, suosjećajnosti i požrtvovnosti. A sve te, činilo se, napuštene vrijednosti došle su do izražaja i u Zaprešiću gdje su 22-godišnjem Matteu Ružiću koji se gušio na ulici pritekli slučajni prolaznici, poput čovjeka koji danima ne prestaje plakati zbog mladića koji mu je izdahnuo na rukama, poput još uvijek anonimne medicinske sestre koja je odnekud dotrčala, poput građana Zaprešića koji danima izlaze na ulice suosjećajući s njegovim ocem koji je četiri sata ležao na cesti sa svojim mrtvim sinom jer je – zakazao sustav. Sreća je u toj neizrecivoj tragediji da, kada zakaže sustav, zabljesnu ljudi i njihova ljudskost. No, ministar zdravstva dr. Milan Kujundžić tvrdi suprotno i govori da sustav funkcionira. Dvije priče, ona riječka i ona zaprešićka, sada su iza njega jer je iz obje, barem zasad, izišao neokrznut. Neokrznut kao političar i kao čovjek. Umjesto da se uhvati reforme, ministar se okreće svojim privatnim ratovima s oporbom, čiji je posao, baš kao i medija, da propituje njegove radne kompetencije i dosege, oglušujući se na apel ravnateljice hitne pomoći koja već danima plače i moli da se “glave stave na hrpu” i da se osmisli učinkovitiji sustav od postojećeg. Pa eto mu primjer vatrogasnog sustava koji je ovoga ljeta pokazao da se može! No, ako je bilo dvojbe hoće li ga sve te ljudske tragedije natjerati da zasuče rukave, izdao ga je cerek nakon konferencije za novinare na kojoj je objavljen uzrok smrti Mattea Ružića, cerek nezamisliv u uljuđenim zemljama gdje ministri daju ostavke zbog korištenja službenog telefona na godišnjem odmoru, kao nedavno u norveškom slučaju. Nažalost, ne nazire se kraj toj aroganciji, bahatosti, bešćutnosti i nedostatku elementarne empatije koja mora krasiti svakog liječnika, osobito ministra, prvog među liječnicima, onog istog koji je Matteovu majku nazvao “jadnicom”, onog koji je svojim kolegama poručio da “pedeset posto hrvatskih doktora ne zaradi plaću, niti znaju, niti hoće raditi”, pa sada jauče što bježe u inozemstvo. Tek je u jednom ministar u pravu, kada kaže da funkcionira sustav, ali politički sustav podobnih, a ne sposobnih, stoga ne treba u njegovoj fotelji doskora očekivati kakvog ekonomista ili menadžera upućenog u upravljanje velikim sustavima koji bi spasio bolesno hrvatsko javno zdravstvo. Sve dok se to ne dogodi, Matteova smrt – kao i one prije i poslije njega – bit će uzaludna. Ovakav sustav, bez “političkog defibrilatora”, Hrvatsku
cesti.• će ostaviti da umre na
Kada zakaže sustav, zabljesnu ljudi i njihova ljudskost. No, ministar zdravstva dr. Milan Kujundžić tvrdi suprotno