Veliki trijumf Borisa Eifmana i ruskih plesača
Predstava ne zaobilazi pitanje homoseksualnosti Čajkovskog
Glazba je poput oceana, najprije se očajnički borite s valovima, a onda vas struja u nekom trenutku odnese do spasa, kaže veliki koreograf
Glazba je poput oceana u čije vode biva bačen koreograf. Najprije se očajnički borite s valovima, a onda vas struja u nekom trenutku odnese do spasa na obali. Tim je riječima veliki ruski koreograf Boris Eifman opisao svoj radni proces. Glazba Čajkovskog njemu je bila taj ocean iz kojeg su izranjala mnoga od glazbeno-scenskih remek-djela kojima već četiri desetljeća oduševljava publiku širom svijeta. – Slušajući Čajkovskog, uvijek sam se pitao zašto je tako tragič- nu glazbu pisao skladatelj toliko prihvaćan i slavljen za života? – kaže Eifman. Odgovor na to pitanje potražio je još 1993. u svom baletu “Čajkovski”, vrativši se istoj temi prije dvije godine s novom predstavom “Čajkovski – pro et contra”.
Zlokobni dvojnik
Nakon trijumfalnih izvedbi na svjetskim pozornicama, Eifmanova trupa iz Sankt Peterburga sa svojim je novim “Čajkovskim” sinoć nastupila u Cankarjevu domu te tako dodala još jedan spektakl bogatom programu 66. Ljubljanskog festivala. Alter ego glavnog junaka, nadahnjujući i zlokobni dvojnik koji ga pokreće i vrlo često na koncu ubija, već je opće mjesto u suvremenim baletnim ostvarenjima. Eifmanovu Čajkovskom, kojeg na samom početku predstave vidimo u samrtnoj agoniji, demoni doslovno naviru ispod kreveta, a među njima i njegov dvojnik, kojeg je, uz Olega Markova u naslovnoj ulozi, izvrsno utjelovio Igor Subbotin. No u ovom novom Eifmanovu projektu na staru temu novost je što taj dvojnik tijekom predstave poprima i likove iz baletnih i opernih djela Čajkovskog. U prvom dijelu, koji se čitav pleše na Petu simfoniju Čajkovskog, uz jedan krik ljudskih glasova liturgijskog zbora u bezvremenskim harmonijama, dvojnik ulazi u čarobnjačke likove Rothbarta iz “Labuđeg jezera” i Drosselmeyera iz “Orašara”. U drugom dijelu duh umirućeg skladatelja suočava se s likovima iz svojih opera “Jevgenij Onjegin” i “Pikova dama”. Unutarnji konflikt skladateljeve (homo) seksualnosti i uzaludno pokušavanje da udovolji normama obožavajuće, ali i neumoljivo okrutne javnosti, sve je tu u Eifmanovoj predstavi, kojom prolaze i crni labudovi i vizija eteričnih bijelih labudica.
Jedan od najvećih
A da Ljubljana ima jedan od najvećih europskih ljetnih festivala ,svjedoči i preostali program koji se nastavlja večeras nastupom tenora Marcela Alvareza uz Zagrebačku filharmoniju, potom s dvije izvedbe Verdijeva “Rigoletta” s legendarnim Leom Nuccijem u naslovnoj ulozi te koncertima Filharmoničara Scale 30. kolovoza i amsterdamskog Concertgebouwa 3. rujna.