Leicester - najveći mali klub
Lisice Benkovića vide kao dugoročni projekt. Ove polusezone cilj ga je naviknuti na momčad i na ligu, a onda bi u 2019. trebao pokazati zašto je plaćen 15 milijuna €
Svojedobno je vlasnik Leicestera bio Milan Mandarić, no bez uspjeha je pokušavao uvesti klub u najjači rang - Premiership
Leicester City je prije deset godina dotaknuo dno ispadanjem iz druge lige te se prvi put našao u situaciji koja se činila očajnom, teškom, bezizlaznom... Ali, kako se kaže, kad si na dnu, jedino možeš ići prema gore. Liscima, kako nazivaju prvake Engleske iz 2016., to se doista dogodilo – nevjerojatnom brzinom. Klub se u samo sedam godina uspio izvući iz ponora te osvojiti naslov, što nikad u povijesti engleskog nogometa nije zabilježeno. Nije došlo samo od sebe, kroz neku bajkovitu priču o izvanrednim talentima koji su bili na okupu pa odveli Leicester tu gdje je danas.
U trojcu budućnosti
Bivši vlasnik Milan Mandarić nezadovoljan bezuspješnim pokušajem ulaska iz Championshipa u Premiership prodaje u kolovozu 2010. klub konzorciju Asian Football Investments (AFI), iza kojeg je tajlandski biznismen Vichai Srivaddhanaprabha, poznat i po tome što je na čelu King Power Group. Naravno, s dolaskom novih vlasnika došao je i svjež kapital, kojeg nije nedostajalo, barem kad govorimo o drugoligaškom engleskom nogometu. Takvo što privuklo je pažnju, posebno menadžera koji su sve češće nudili igrače, ali i trenera koji nisu skloni zadržati se dugo na jednom mjestu jer zapravo žive na staroj slavi i cilj im je brzo i efikasno izvući novac. Takav je bio i Sven-Göran Eriksson. Reputaciju je svakako opravdao jer je preuzeo klub 3. listopada 2010., a napustio ga 25. listopada 2011. No, unatoč lošim rezultatima i trošenju silnih milijuna, nesvjesno je švedski trener postavio temelje uspješnog Leicestera. Kupio je tri igrača koji su lisicama povratak osigurali u Premiership 2014., kao i ostanak u njemu 2015. Riječ je o Kasperu Schmeichelu, Davidu Nugentu i Paulu Koncheskom. Od tog trojca, titulu prvaka 2016. dočekao je samo Schmeichel. Klupska politika se promijenila nakon odlaska rastrošnog Šveđanina, u klub se vratio trener Nigel Pearson i za zadatak je dobio pronaći talente, graditi momčad na duže staze i stvoriti nešto opipljivo. Nije Pearson gubio vrijeme, jedan od glavnih i ključnih poteza bilo mu je dovođenje Jamiea Vardyja, a zatim se koncentrirao na jeftine igrače u kojima “ima ono nešto” što drugi klubovi nisu primijetili. Pod time se mislilo na Fuchsa, Okazakija, Mahreza, Kantea... pojačanih domaćim talentima koje također nitko nije htio – Albrighton, Drinkwater i Simpson. Nažalost, s Andrejem Kramarićem nije išlo kako je moglo i možda trebalo jer svakako se pokazao kao otkriće i bio u domeni Leicesterove platežne moći, no u slavljeničkoj sezoni poslan je na posudbu u Hoffenheim. Šteta, ali lisice ionako nisu temeljile najveći trijumf u vrhu napada. Ono po čemu je Leicester postao prepoznatljiv još kad se prije četiri godine borio za ostanak u ligi jest čvrsta defenziva, koju čine visoki momci. A naglasiti to bitno je zbog aktualnog dovođenja Dinamova Filipa Benkovića, kojem bi se vrlo brzo moglo tepati Big Ben. Naime, snaga Leicestera bili su, ili su još uvijek, Robert Huth (191 cm), Wes Morgan (185 cm), Andy King (183 cm) i Christian Fuchs (186 cm). Vidljivo je, riječ je o velikim dečkima i to nije slučajno. Prošlog ljeta doveden je Harry Maguire (194 cm). U momčadi su i Söyüncü (187 cm), Jonnyja Evans (189 cm), te sada još i 194 centimetra visoki Filip Benković. On kao 21-godišnjak, Söyüncü kao godinu stariji i Maguire kao 25-godišnjak budućnost su Leicestera. Plan je jasan, temeljiti se na visokim i jakim defenzivcima što bolje tehnike, brzine i talenta, koji su spremni preseliti igru u protivničku polovicu, tako da atletski moćni napadači poput Vardyja, Okazakija ili Iheanacha lakše dođu u izgledne prilike. Big Ben potpuno odgovara opisu defenzivca kakvog lisice trebaju, platili su za njega 15 milijuna eura, što predstavlja treći najunosniji transfer u Dinamovoj povijesti. Samo su Marko Pjaca (23 milijuna eura) i Luka Modrić (21 milijun eura) prodani za više. Filip nema pritiska odmah opravdati tu cijenu jer nije doveden kao kratkoročno rješenje. Cilj je naviknuti ga na klub, naučiti viziji koju klub ima i načinu na koji igra.
Bit će prilika za Filipa
Jer, nisu u Leicesteru naivni, znaju da Filip ima prošlost vezanu uz ozljede i zato će s njime postupati strpljivo, nikamo ga neće gurati a da ne budu sigurni u njegovo stopostotno zdravlje i vrhunsku formu. Ako sve to prođe prema očekivanjima, klupska vrhuška neće imati ni toliko problema u pokušajima da zadrži Maguirea kad tijekom siječnja počnu dolaziti još izdašnije ponude klubova kao, u prvom redu, Manchester Uniteda. Jer, zamjena mu je stigla, iste je visine i, čini se, većeg talenta. Ako pak Maguire i ne ode, imati njega i Benkovića u zadnjoj liniji temelj je za velike stvari. – Dat ću srce klubu, navijačima, svima. Nadam se da ćemo imati dobre rezultate u ovoj sezoni. Ambicije Leicester Cityja su visoke. Klub mi se jako sviđa i mislim da je ovo vrlo važan korak u mojoj karijeri – rekao je Filip o transferu, a nešto detaljnije osvrnuo se trener Claude Puel: – Filip je uzbudljiv, mlad igrač koji ima potencijal da u Leicester Cityju postane još kvalitetniji. Tijekom protekle tri sezone dao je velik doprinos Dinamovim rezultatima, a profitirao je i od igranja u europskim klupskim natjecanjima. Uvjeren sam da će nam donijeti velike mogućnosti za kombiniranje te povećati konkurenciju unutar momčadi. Oduševljen sam što smo ga doveli.
Visoki momci su im “trademark”, a sa Benkovićem se može mjeriti samo Maguire