Ne vjerujem da će nam Europska unija spasiti brodogradilišta
Pošto je buknula kriza u Agrokoru, mediji su bili krcati napisima o Todorićevu raskošnom životu, privatnom zrakoplovu i helikopteru, o otočiću Smokvica, o skupim ljetovanjima obitelji, o lovu i privatnim lovištima... Manje-više sve to ima i Danko Končar, vlasnik Brodotrogira i strateški partner brodogradilišta Uljanik, koji nije u stanju radnicima osigurati plaće premda je težak 15-ak milijardi kuna i premda ima bogatstvo razasuto po cijeloj Europi i svijetu. Zašto se, na primjer, Kutlu, Peveca, Todorića... bjesomučno progonilo i progoni te se izdaju tjeralice za tim propalim tajkunima, dok se Končara mazi i pazi, dok je miljenik i pomazanik vlasti, i dok se baš njemu, koji je kriv za katastrofu u pulskom Uljaniku i riječkom 3. maju, koji je dio Uljanika, planiraju prodati te posrnule tvrtke? Zašto mediji gotovo šute o njegovoj krivici? U rijetkim negativnim napisima o Končaru ipak se prokrijumčarila vijest da se taj bogati investitor obvezao s 24 milijuna eura dokapitalizirati Uljanik, potkraj srpnja uplatio je 12,4 milijuna eura pozajmice kojom je pokriven dug i osiguran nastavak poslovanja, ali to ni izdaleka nije bilo dovoljno. Uprava Uljanika nije uspjela, sukladno kolektivnom ugovoru, do 15. kolovoza isplatiti plaće za srpanj za ukupno 4360 radnika u riječkom i pulskom brodogradilištu. Razlog – nije dobila kredit od HBOR-a, jer ga ta banka nije htjela dati kao pozajmicu Končaru za isplatu plaća. Pa je uslijedio štrajk u kojem radnici odlučno traže odlazak sadašnje uprave i od države zahtijevaju da nađe novog strateškog partnera s kojim se varanje ljudi i jalovi pokušaji spašavanja brodogradilišta ne bi ponavljali iz mjeseca u mjesec. Gledam ministra financija Zdravka Marića kako besramno iskupljuje Vladu i govoreći: Brojna pitanja moraju biti postavljena na nekoj drugoj adresi, znate kakav je model upravljanja tom kompanijom . Na kojoj to adresi, ministre? Zar država nije odlučila o svim tim adresama? Gledam ministra državne imovine Gorana Marića kako bježi pred novinarima i pazi da mu iz džepa ne ispadne imovinska kartica u kojoj piše da ima desetak nekretnina premda mi se svojedobno činilo da je pao na prosjački štap jer je bio u nemilosti vodstva Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Gledam ministra Lovru Kuščevića koji umjesto sa “Hvaljen Isus” radnike brodogradilišta pozdravlja sa “Hvaljen Plenković”. Kako ti ministri i njihov šef Plenković imaju obraza i srama bilo što reći i pojavljivati se u javnosti dok istodobno ta javnost jako dobro zna da upravo oni i njihov izabranik Danko Končar tisućama radnika Brodotrogira, Uljanika i 3. maja, njihovoj djeci i obiteljima uskraćuju kruh i mlijeko? Zašto i Plenković i njegovi ministri skupa s Končarom ne odstupe nego će sustavno nastaviti upropaštavati ovu zemlju i njezino gospodarstvo? Končareve ambicije ne zaustavljaju se na brodogradilištima. Prije šest godina dobio je koncesiju za veliko zemljište u pulskom zaljevu Monumenti uključujući i otočić Sveta Katarina, a nedaleko od grada nasuprot brijunskom otočju također u koncesiji drži i zemljište poznato pod nazivom Vodnjan – Dragonera i Porto Mariccio. Evo jednog novinskog pasusa koji ilustrira tu darežljivost države prema Končaru i njegovu “poslovnost”. Dakle: “Većina Puljana složit će se da njihov grad nije ni približno iskoristio svoje turističke potencijale i da su nužne velike investicije, a realizira li Končar sve što je najavio, njegovo bi poslovno carstvo moglo prerasti u jedno od najjačih ne samo u Puli nego i u cijeloj Istri, uz bok rovinjskom Adrisu. I dok se Pulom širi šala da bi se grad mogao preimenovati u Končarovo ili Dankograd, mnogi sumnjičavo gledaju na Končarove ambiciozne turističke projekte, pitajući se zašto nijedan od njih, iako su davno najavljeni, još nije ostvaren i zašto veliki investitor nije otvorio gotovo nijedno novo radno mjesto”. Ne daje novac za plaće radnike (što bi mogao vrlo lako), ne otvara nova radna mjesta, ali država, dok istodobno besramno otima privatno vlasništvo Ivice Todorića, daje mu sve što poželi premda svuda iznevjeri. Hoće li Uljanik spasiti Europska unija odobrenjem programa restrukturiranja, to jest prelaskom s tankera i sličnih neisplativih brodova na putničke? Ne vjerujem, jer Europa je do sada uništila mnoge hrvatske proizvodnje za korist svojih. I ako je u putničkim brodovima spas, zašto se na njih nije prešlo davno nego su Vlada i Končar uništavali brodogradilišta?
Škveranima je dosta jalovih pokušaja spašavanja njihovih brodogradilišta