Čarobna gorska hladovina umjesto užarenih plaža

Tišina i mir gustih šuma, bistri slapovi, malene špilje, nalazišta rijetkih biljnih vrsta i mjesto gdje spavaju šišmiši - to je odmor za dugo pamćenje

U Parku prirode Papuk pronađeno je više od 1200 biljnih i 170 životinjskih vrsta, to je naš prvi geopark upisan na kartu svijeta Vedran Balen Ako volite ambijent planinarskih staza i hladovinu šuma koje ljeti pružaju dobrodošao odmor od sparina, onda je Papuk preko mjesto za vas. Tišina i mir koju pružaju guste šume i skriveni planinarski predjeli, bistri slapovi, malene špilje, nalazišta rijetkih biljnih vrsta i čudesni vidikovci mnogima su najdraži ambijent od kojeg ni ljeti ne odustaju. Od 23. travnja 1999. godine Papuk je zaštićen kao park prirode zbog izrazito velike geološke i biološke raznolikosti te vrijedne kulturne i povijesne baštine. Zaštićeno područje obuhvaća površinu od 336 km2. Godine 2007. Papuk biva upisan na kartu Europe i svijeta kao prvi geopark u Hrvatskoj (Asocijaci- ja europskih parkova). U ovom biseru raznolikosti pronađeno je više od 1200 biljnih i 170 životinjskih vrsta od kojih su mnoge zaštićene. Papuk je najviši vrh istoimene slavonske planine. Visok je 953 metra i nalazi se na granici Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije. S vrha se pruža jedinstven pogled na slavonsko gorje i Zlatnu dolinu. Na ruti planinarskom stazom vodič nije potreban. Djevičanska svježina gorskih dolina s bistrim potocima i hladovinom ukazat će vam se kroz predjele Jankovca, jedne od najljepših gorskih dolina u Hrvatskoj. Smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 metara, bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. I dok koračate šumom Jankovac, dok vas iz polutame Maksimove špilje promatraju šišmiši s nogama zabijenim u plafon, dok do vas kroz vjetar dopire zvuk impozantnog slapa Skakavca koji se od vrha do ponora spušta u dužini od 35 metara, naići ćete na Staklarsko groblje. Ovdje u gustoj bukovoj šumi tri groba svjedoče kako su ovdje nekada davno bili staklari. A tri groba na Staklarskom groblju imaju svoju priču. – Na groblju su pokopani staklarski majstor, bečki trgovac i zakupnik jankovačke staklane Ivan Gasteiger, njegova supruga Katarina i sin Karlo. Katarina je preminula 1806., Karlo 1817., a sam Gasteiger 10. svibnja 1834. godine. Kameni križevi pomalo su urušeni. To zapravo i nije groblje, nego tri groba – objašnjava Lidija Španiček, voditeljica odjela povijesti umjetnosti i zbirke stakla u požeškom Gradskom muzeju. Tijekom 19. stoljeća iz seljačkih manufaktura nastajala su nova poduzeća. Pretežno se osnivaju

Zaštićeni park prirode