ZA DESET GODINA ZA RUKU ĆU VODITI SVOJU DJECU
“Željela bih stajati ispred slabih i nemoćnih, biti glas obespravljenih, onih koji pate i povrijeđenih”
STUDENTSKI RAD LAURE STELIO (23), KOJU JE U SMRT ODVELA OBIJESNA VOŽNJA MLADOG VOZAČA
Tekst koji se jučer dijelio na Facebooku Laura je napisala kao obaveznu zadaću iz kolegija Uvod u komunikologiju na VERN-u “Za deset godina vidim svijet u kojem su ljudi cijenjeni prema onome što jesu, po svojim vrijednostima. U takvom svijetu vidim sebe. Vidim svijet u kojem nema korupcije, laži i krađa. Svijet u kojem je radost i smijeh. Svijet u kojem pučke kuhinje ostaju bez posla, a bolesnici imaju dovoljno lijekova. Vidim svijet u kojem vodim za ruku svoju djecu koja hodaju uzdignute glave neopterećena ovom našom civilizacijom. Vidim sebe s čovjekom koji će me voljeti, cijeniti i poštovati, čovjeka s kojim ću imati obitelj i naše carstvo.” Tako je Laura Stelio, čiji je život naprasno prekinut u nesreći koju je skrivio 20-godišnji Marin Kamenički zbog neprilagođene brzine, zamišljala svoj život u budućnosti. Iako neke stvari iz teksta koji je sastavila kao obaveznu zadaću iz kolegija Uvod u komunikologiju, koji je pohađala na privatnom fakultetu VERN, nije stigla ostvariti, oni koji su je poznavali će reći - uspjela si jer si iza sebe ostavila pozitivu, humor, veselje i pravo prijateljstvo.
Mladi su tu da mijenjaju svijet
Sastavak, koji je Laura napisala 12. siječnja 2015. sa svojih 19 godina, jučer je izazvao pravu buru na društvenim mrežama. Post na temu “Projekcija mene (mog života) za 10 godina” dijelili su oni koji su je poznavali, no i oni koje je sudbina Laure duboko dirnula. Mnogi su, priznali su u komentarima, i zaplakali dok su čitali misli djevojke koja se našla u Mercedesu C63 AMG na suvozačkom mjestu, odmah pored Kameničkog, a koja je nakon sudara ispala iz automobila. Pregazio ju je drugi automobil te je na mjestu preminula. Vijest je potresla njene kolege i prijatelje, koji su jučer na Facebooku dijelili i obavijest o smrti koju je sastavila njena obitelj, uz napomenu da će se na sprovodu 30. kolovoza na zagrebačkom Krematoriju nositi samo žarke i vesele boje, sa što manje crnine, u čast Lauri koja je bila “pozitivna, vesela, sretna i uvijek nasmijana osoba”. Kad su djevojci, koja je u travnju ove godine diplomirala odnose s javnošću i studij medija, nakon obrane diplomskog rada uputili pitanje “što sada”, ona je odgovorila - zvijezde su limit... Razmišljala je da će do 29. godine ostvariti sve što je zamišljala, sve svoje snove. I nije dvojila koliko je to ostvarivo, iako je bila svjesna da bi mnogi njeno viđenje svijeta budućnosti, bez rata, bombi, terora i straha, prozvali utopijom. - Ja kažem, zašto ne? Ja sam kap u oceanu, a ocean čini puno kapi. Ja sam mlada, a mladi su tu da mijenjaju svijet i svijest. Mi smo tu da mijenjamo stanje. Za deset godina željela bih stajati ispred slabih i nemoćnih, onih koji pate i povrijeđenih. Govoriti u njihovo ime, željela bih biti glas obespravljenih, onih koji traže pravdu za sebe i duge. Moje misli su uvijek bile s onima koji se ne mogu braniti - napisala je svoje želje, naglasivši prolaznost života, koji, istaknula je, može biti dobar ako se u njemu pronađe ljepota i radost te mu se da smisao. A ona će, tumačila je, pronaći kompromis između idealnog i mogućeg. Iako se uvijek trudila, reći će njeni kolege, da bude bliža onom prvom. To je očito bio i njen “modus vivendi”. Bila je mišljenja da čovjek koji ne sanja i nema svoje ciljeve, ne živi, već samo preživljava i čeka da prođe vrijeme. Budućnost je povezivala s neizvjesnošću, ali i s nadom u ostvarenje snova. – Uspjeh i ostvarivanje sna mora doći na ovaj ili onaj način. Mi provodimo naš život u iščekivanju. Čekamo da odrastemo, da završimo škole, stvorimo svoje obitelji i na koncu da iza sebe ostavimo lijepe uspomene na koje ćemo s osmijehom gledati - napisala je Laura.
Nasmijala nas je i nakon ispita
Njeni kolege s VERN-a, s kojima je studirala pet godina, kažu da je Laura sa svoje 23 godine proživjela pet života. - I nakon najtežeg ispita njezina “provala” nasmijala nas je do suza. Ona je bila najbolja od nas. Iskrena, opičena do bola i bez skrivenih namjera. Ako je ikada pomislila na kraj, pomislila je na ovo, na svoje prijatelje, obitelj i sve one koji su je voljeli i koje je ona voljela da govore u njezinu čast. Jer ona je uvijek tu bila za nas, a nadalje ćemo mi biti tu za nju. - kažu njeni kolege. Život je umjetnost, rekla bi Laura, ali ga treba znati živjeti. A ona ga je očito živjela - punim plućima.
Za sprovod će se nositi žarke i vesele boje u čast našoj Lauri koja je bila pozitivna i vesela Ona je bila najbolja od nas. Iskrena, opičena do bola i bez ikakvih skrivenih namjera