Puk voli Dinamo! Želi konkurentnu momčad i prezire primitivizam
Bio je to Dinamov europski “el clasico”. Jedan gol, jedan strogo dosuđeni jedanaesterac, još jedna noć u kojoj se u zagorskom kiselišu utapala tuga. Noć u kojoj su se dinamovci prisjetili prošlosti, ponovno osjetili onu bol od brojnih europskih poraza, ali su bili sretni što nitko nije za vrat hvatao i gutio Bjorna Kuipersa. Ali, tribine su bile pune! Taj detalj vrijedi – više od krajnjeg epiloga. Bio je Nenad Bjelica ljutit na nizozemskog arbitra, ali Kuipers je bio isto ono što su donedavno Batinić i njemu slični bili u korist modrih. Kod kuće te maze, a u Europi gaze. Na jedan vrlo zoran način vidio je to ispunjeni Maksimir. I nije prvi put. Neutješan je modri strateg što je stigao na jedan milimetar do lige bogataša, a moći će je jednom utorkom i srijedom gledati ako kupi paket kod novog operatera. No, shvatio je, nije imao jednog Hoaraua. A takav je Young Boysima donio 15,2 milijuna eura. Što je to nagnalo ljude da odjenu plavu majicu i upute se u Maksimir? To je šprancirani koktel: momčad je ostvarila rezultate koji su pozvali navijače da budu uz svoju momčad i svoj klub, na klupi je jedan trener koji je mlad, koji je talentiran i koji se pristojno ophodi prema svima. Naravno, i uspjeh reprezentacije na SP-u u Rusiji imao je utjecaja na to da se dođe na stadion. I na kraju, rekao bih i gotovo najvažniji detalj: u teškoj ekonomskoj situaciji cijene ulaznica doista su bile povoljne. – Šteta, tužni smo, sudac je bio protiv nas. No, ponosni smo što se naš Maksimir ponovno napunio, što se osjetila pozitivna i sportska atmosfera. Došli smo jer volimo taj klub, ali i stoga što je oko našeg kluba u posljednje vrijeme ipak bolja, pozitivnija i vedrija atmosfera. Priča se o nogometu, igri, a ne o aferama i skandalima – rekao je jedan navijač spuštajući se niz zapadnu tribinu. Dinamo će igrati u Europskoj ligi, ako mene pitate, to je natjecanje primjerenije klasi ove momčadi, koja u Ligi prvaka ne bi ni jednog trenutka nikome bila konkurentna, brzo bi se izgubilo uzbuđenje koje donosi utakmica u kojoj je tvoj klub konkurentan. Jer nitko ne voli uživati u porazima i nemoći svoje momčadi. Znao je Maksimir u Ligi prvaka biti poluprazan i kad su dolazila puno zvučnija imena od suparnika koji ga je zaustavio na putu do LP-a. Nitko ne vjeruje da je ovaj povratak na stadion na utakmici protiv Young Boysa konačna pobjeda, neće hrliti rijeke ljudi na nedjeljni derbi s ranjenom Kekovom Rijekom. No, novo ozračje oko kluba se pomalo osjeća. Naravno, jer nema gazdinih predstava na press-konferencijama na kojima se svađa sa svima koji ne misle kao on, nema njegove bahatosti i primitivizma, iako njegovi podanici i dalje u strahu od njegove sjene rade kako je to gazda zacrtao. Put do nekog novog, boljeg, zdravijeg Dinama, do ponavljanja ovih slika s utakmice protiv Švicaraca je još uvijek dug. Naime, klub moraju napustiti svi Mamićevi ljudi, mora se otvoriti put za ljude koji će Dinamu služiti, a ne se ispod modre zastave bogatiti. Koji će nastaviti njegovati višedesetljetni štih jednog zagrebačkog, gospodskog kluba s bečkim manirima. Bila je to na kraju kolovoška noć koja je na svoj način ipak vratila nadu da će Dinamo u budućnosti biti klub zbog kojeg će emocije i u dobru i u zlu biti duboke i jake, ali i klub koji će pobjeđivati i gubiti u jednom poštenom okruženju. Lišen jedne bahate i primitivne prošlosti.