Radnici Uljanika i 3. maja dobili plaće, od ponedjeljka opet rade
Jakovčić nije jedini član EU parlamenta i ujedno uprave neke tvrtke, ali nismo našli primjer da je netko za mandata ušao u novi biznis Dok mediji uporno na laganoj vatrici vrte ministra financija Zdravka Marića, propitujući ga o broju i sadržaju sastanaka oko Agrokora, te što je i kada govorio, pokušavajući ga uhvatiti u neistini te u potencijalnom sukobu interesa, eklatantan sukob interesa počasnog predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića se ne istražuje. To što on sam nema volje o tomu pričati, trebao bi biti razlog više za propitivanje. Jakovčić nije u stanju javnosti podastrijeti čak ni informaciju o tomu koliko je bio plaćen za vođenje poslovanja finskog Afaraka, u kojem je najutjecajniji dioničar Danko Končar, a čiji su ogromni poslovni planovi vezani za Istru.
Greška u izvješćima Afaraka
ga mu je u ovoj godini isplaćeno, procjenjujemo, oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna. Činjenica je da Jakovčić nije jedini europarlamentarac koji je i član uprave, jer pravila u EU, za razliku od naših, to dopuštaju. Međutim, nismo našli primjer da je neki od europarlamentaraca poput njega za mandata odlučio baviti se i biznisom. Naravno, prvo je pitanje kako stigne kvalitetno raditi oba posla. Na to Jakovčić ima spreman odgovor da je on “broj jedan” u EU parlamentu po aktivnostima. No, s druge strane ta njegova hiperprodukcija, kojoj su analitičari u najvećem dijelu dali isključivo statističku vrijednost, možda je i bila dijelom motivirana pravdanjem unosnog poslovnog angažmana. Čak i ako je izuzetan po tomu što uspijeva istodobno plivati u poslovnim i političkim vodama, što mu je to trebalo!? Kao hrvatskog političara ipak ga etički obvezuju pravila Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Još bi se nekako moglo razumjeti da Mediji su izračunali da je Ja- ga je europski mandat zatekao miClijunHa kuAna,IšRto suMiz AAfaraNka ’oSbrnuto. kovčić od veljače 2013. dobio 2,3 na poziciji u Afaraku, ali bilo je
Unatoč tomu što to prolazi jučer neizravno demantirali. Ne u EU, taj angažman nije bio navode točne iznose, ali pojasnili nužan i iz hrvatske perspektive su kako je Jakovčić u Afaraku bio od 8. svibnja 2015., a ne od veljače 2013. kako se pogrešno navodi u Afarakovim financijskim izvješćima za 2016. i 2017. godinu. Uistinu, u izvješćima za 2013. i 2014. Jakovčića se ne spominje. Prema izvješću o naknadama iz 2015. Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016. 68.000 eura i 2017. 65.000 eura. Za 2018. još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, sto- potpuno je neetičan. Ne može se europarlamentarac, pogotovo ne onaj koji čak i običnim građanima dijeli moralne lekcije i zagovara najviše vrijednosti u politici, izuzeti od tih pravila pod izgovorom da njemu to dopuštaju pravila u EU. Osobito ne ako on i IDS od građana namjeravaju tražiti novi mandat. Otkud pravo IDS-u kod drugih tražiti sukob interesa, a ne vide ga kod svog počasnog predsjednika!?
Čime je osvojio Končara?
Što je to Jakovčić zauzvrat dao Afaraku ili Končaru za tako visoku cijenu? Što on zna o specijalnim legurama, rudnicima kroma i teškoj industriji? Je li se i sam pitao u što se upušta i pokušava li Končar iskoristiti njegov politički integritet pa i funkciju za svoje poslovne interese. Pa makar i da bude smokvin list za poslovne poteze koji su uostalom nedavno izazvali bunt 11% dioničara Afaraka pa su tražili smjenu uprave, a i uvjetnu osudu finskog financijskog regulatora. Dakako, građani se uz sve to imaju pravo pitati je li taj Jakovčićev angažman bio i posljedica nečega što se već dogodilo. I to što je Jakovčić naprasno dao ostavku, tri mjeseca nakon reizbora u upravu Afaraka, govori kako je unosan “dopunski posao” za njega postao “vrući krumpir”. Račun 3. maja je blokiran, ali nađen je model i plaće za srpanj su isplaćene. Ipak, u riječkom škveru nadaju se i brzoj deblokadi računa
Kakva je to poslovna znanja ponudio Jakovčić ili je bilo dovoljno da posluži kao smokvin list
snjezana.bicak@vecernji.net – Radnicima pulskog Uljanika i 3. maja u Rijeci u petak prijepodne isplaćene su plaće, kako je Vlada obećala. Iako je račun brodogradilišta u Rijeci blokiran, nađen je model i plaće za srpanj isplaćene su svim radnicima. Stoga, kao što smo prije gotovo dva tjedna pozvali na štrajk i obustavu rada do isplate plaće, sada pozivamo radnike u Puli i Rijeci da se u ponedjeljak vrate na svoja radna mjesta i nastave s radom. Naime, procjene govore da jedan dan obustave rada znači dnevnu štetu od oko 2,5 do tri milijuna kuna. Sada moramo nastaviti raditi brodove i nadoknaditi poslove – kazao je Đino Šverko, predsjednik štrajkaškog odbora Uljanik grupe. Dodao je kako će štrajkaški odbor nastaviti i dalje pratiti situaciju i rasplet problema hrvatskog brodogradilišta jer, dodao je, ovo je bilo samo gašenje vatre, ali je i pozvao radnike da i dalje vjeruju sindikatima, članovima štrajkaškog odbora, jer samo se oni, bez ikakvih drugih političkih implikacija, bore za prava radnika zakonskim putem. – Istina je da je oko tisuću radnika Uljanika, iako smo se dogovorili da ćemo u petak ostati u krugu tvrtke, izišlo na ulice Pule, došlo do središta grada i zgrade županije, nagovoreni od nekih ljudi koji su podlegli nervozi. Mi smo iz sindikata i odbora za to vrijeme bili na sastanku s gradonačelnikom Borisom Miletićem i županom Valterom Flegom kako bismo doznali što su napravili u Bruxellesu. No, sastanak smo prekinuli kako bismo otišli među radnike i smirili tenzije – dodao je Šverko. Boris Cerovac iz sindikata Jadranska plovidba, član štrajkaškog odbora, napomenuo je da nastavljaju pratiti kako će se rasplesti situacija s brodogradnjom. Iako su radnici 3. maja najavili da će u ponedjeljak izići na ulice jer je blokada njihova računa prijetila da neće moći dobiti plaće, do toga neće doći. Ipak, svi se nadaju da će račun riječke tvrtke biti deblokiran kako bi mirnije dočekali obećanu i osiguranu plaću za kolovoz. Stručne službe Uljanika završile se sve potrebne radnje i novac je transferiran. Nakon isplate plaća, na prvome mjestu prioriteta je komunikacija s dobavljačima da se što prije pokrene proizvodnja u svim društvima Uljanik grupe – priopćeno je u petak iz Ureda korporativnih komunikacija Uljanik grupe.
Jedan dan obustave rada za Uljanik znači dnevnu štetu od oko 2,5 do 3 milijuna kuna