Domaće je, tvrde trgovci. Dokažite, poručuju potrošači

Samo voća i povrća godišnje uvezemo za oko 300 milijuna eura. Istodobno traju kampanje “Iz ljubavi prema Hrvatskoj”, “Da! Domaće je”, “Vrtovi Hrvatske”...

Prema podacima Fine, najviše je robe prošle godine uvezao Lidl, za gotovo 2 milijarde, a najmanje KTC, za 6 milijuna kuna Stolno grožđe iz BiH, Italije, Makedonije, lubenice iz Turske, Grčke, rajčice iz Španjolske, grah iz Kine i Kirgistana..., podsjećaju kako samo voća i povrća godišnje uvezemo za oko 300 milijuna eura. S druge strane, kampanjama “Iz ljubavi prema Hrvatskoj”, “Da! Domaće je”, “Okusi zavičaja”, “Naše mi najbolje paše”, “Vrtovi Hrvatske”..., potrošačima se sugerira kako bi u njima i zatvorenih očiju našli uglavnom domaću robu pa se opravdano preispituje koliko je istine u tvrdnjama kako domaći dobavljači, “kojima daju prednost”, u trgovačkim lancima čine i 80% prehrambenog asortimana.

Ako je Spar 1. gdje je Konzum

– Trgovački lanac Spar pokrenuo je kampanju “Da! Domaće je!“u kojoj tvrdi da je Spar trgovina s najviše domaćih proizvoda. ZUP podržava takva nastojanja, ali kao udruga za zaštitu potrošača pitamo se je li ta tvrdnja istinita i na čemu se temelji? Ima li podataka baziranih na analizi i potkrepljenih stvarnim podacima i činjenicama ili je to proizvoljna procjena? – pitaju iz Zagrebačke udruge potrošača (ZUP), napominjući kako bi na takve i slične tvrdnje trebala reagirati i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Ona ili neko neovisno tijelo trebalo bi ustanoviti pravo stanje na policama trgovačkih lanaca, pa bi trgovci poput Spara tek tada imali pravo na tvrdnje da su “trgovina s najviše domaćih proizvoda”, ističu. A pokaže li se da je doista tako, što onda radi najveći nacionalni lanac Konzum, upozoravaju, te traže transparentnu objavu udjela domaćih proizvoda na policama svih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj. Iz Spara Hrvatska odgovaraju tako kako s Interspar hipermar-

ketima imaju najveće formate trgovina pa samim time i najviše proizvoda, a udio domaćih dobavljača u prehrambenom dijelu čini visokih 77%. – Od prvih dana surađujemo s malim i velikim hrvatskim dobavljačima. Dobar primjer za to je Podravka čijih je čak 530 proizvoda na Sparovim policama, dok ih neki trgovci imaju znatno manje – tvrde te dodaju kako kampanjom “Da! Domaće je!” nastoje osigurati još veću prepoznatljivost kvalitetnih domaćih proizvoda koje trenutačno nabavljaju od više od 400 domaćih dobavljača. – Samo od travnja ove godine njihov se broj povećao se za 5,8%, najviše u kategorijama svježeg voća i povrća te vina – objašnjavaju, ističući kako mnoge hrvatske kompanije za njih proizvode i Spar robne marke, Premium, S-Budget, Spar, Vital..., a i značajan su izvozni kanal za hrvatske proizvođače koji su putem Spara Hrvatska lani izvezli proizvoda za 63 milijuna eura. I iz Konzuma tvrde da su maksimalno fokusirani na domaću proizvodnju i proizvođače i strateška partnerstva s malim i velikim dobavljačima. Proizvodi domaće proizvodnje sudjeluju s više od 75%, a u kategorijama kao što su voće i povrće, meso, pekarski proizvodi i više od 80%. – Primjera radi, Konzum kroz godinu iz domaće proizvodnje/ uzgoja proda više od 7000 tona lubenice, 5000 tona mandarina, 20.000 tona krumpira, 6000 tona crvenog luka, 12.000 tona jabuka, 13.000 tona domaćeg mesa... Jedini smo trgovački lanac koji koristi oznaku “Meso hrvatskih farmi” na rinfuznom junećem i svinjskom mesu, pod kojom je lani prodano 400 tona mesa – dodaju te napominju kako će ove godine kroz svoje prodavaonice i ribarnice prodati i 400 tona domaće srdele, 300 tona domaće orade i brancina te 200 tona domaćeg šarana. Nitko nam ne daje precizne brojke o domaćim količinama u odnosu na količine iste te kategorije iz uvoza, kao ni u “totalu”, pa se i Lidl hvali domaćim dobavljačima, 90% njih u voću i povrću, ovisno o sezonskoj dostupnosti, i 50% u pekarskim proizvodima. – Prvi i jedan od najbitnijih uvjeta suradnje s dobavljačima je omjer kvalitete i cijene kao i dugoročni kapacitet domaće proizvodnje – odgovaraju. Iz Kauflanda se hvale s 80% hrvatskih dobavljača u prehrambenom dijelu i 75% u ukupnom asortimanu, dok i iz Tommyja poručuju kako više od 25 godina posluju sa svim relevantnim domaćim proizvođačima, čiji proizvodi čine veliku većinu njihova asortimana. – Robne marke hrvatskih proizvođača imaju u Tommyju preferencijalnu poziciju unutar robnih kategorija, čime hrvatskim proizvodima dajemo dodatnu važnost – ističe direktor korporativnih komunikacija Dario Mamić. Konzultant Drago Munjiza uvjeren je kako najveći udjel domaće robe ima KTC, budući da ne drži robne marke, potom članice Ultragrosa i NTL-a koje oduvijek strateški forsiraju domaće dobavljače. – Iza njih je sada Konzum koji je tijekom postupka izvanredne uprave smanjio vlastiti uvoz i postotak robnih marki, dok najmanji udio domaće robe imaju Lidl i Kaufland, koji većinom uvoze vlastite robne marke kao dio šire strategije – priča Munjiza po kojemu KTC i članice Ultragrosa imaju i do 90% domaće robe, ako se isključi segment sezonske neprehrane i bijele tehnike te kućanskih aparata.

Packe iz Bruxellesa

U nedostatku vjerodostojnih brojki o količinama, kilogramima, tonama, kunama, eurima domaće, naspram te iste kategorije robe iz uvoza, trenutačno su najpreciznije statistike Fine koje govore kako je Lidl lani uvezao robe za 1,91 mlrd. kuna, Spar za 542,1 milijun, Kaufland za 739,1, Tommy za 218,9, NTL za 165,4, a KTC, primjerice, za 5,88 mil. kuna. Konzum nije podnio financijsko izvješće, dok Plodine i Studenac nisu iskazali stavku o uvozu, kažu u Fini. No zna li se i da domaći distributeri poput Atlantic grupe, AWT-a ili Orbica plasiraju uvozni asortiman na policama trgovaca (Unilever, Gillette, P&G, Mars, Milku, Wrigley’s...), udio ino robe sigurno je i veći. Neki su svojedobno zazivali zakon o najmanje 50% domaćih proizvoda na policama trgovaca. No nakon upozorenja EK od toga su odustale i Mađarska i Rumunjska. Stanko Barbarić iz Fragarie, koja je u nas jedna od većih poljoprivrednih tvrtki, kaže kako se uvozu ne može stati na kraj zakonom nego sviješću ljudi da zahtijevaju domaće pa tek onda ono iz uvoza. Domaće voće i povrće u Nizozemskoj, primjerice, skuplje je od uvoznog, no kad bi se netko u sezoni domaće robe drznuo na police staviti uvoznu, sutradan bi o toj nepravdi izvještavala polovica medija, priča on. – Jasno je da nečega nema dovoljno, no kad ima, a uvozi se, potrošačima treba pojasniti da je domaća roba svježija i kvalitetnija jer je prošla kraći put od polja do stola – poručuje Barbarić.

Uvozu se ne može stati na kraj zakonom nego sviješću ljudi da traže i zahtijevaju domaće Trgovci tvrde kako u svježem asortimanu, voću, povrću... imaju i 80 posto domaće robe