Naši novi likovni glasovi promišljeni su i kritični
U Muzeju Mimara 10 autora u 10 dana predstavlja nam radove koji nastaju na Akademiji likovne umjetnosti
Često se pitamo je li naš rad iskoristiv jer kod nas se od umjetnosti ne živi najbolje, kaže nam talentirani mladi grafičar Ivan Stanišić Vrlo aktualno mjesto na kojem se uvijek može pronaći svježina suvremenog likovnog stvaranja u likovnim umjetnostima zagrebačka je Akademija likovnih umjetnosti. Kao i svake godine, tako je i ove održana završna izložba njezinih studenata viših godina, koje su njihovi mentori izabrali kao najbolje nastale u toj akademskoj godini. Tema nije zadana, u pitanju su studentska promišljanja u duhu suvremenog življenja, interaktivnost, miješanje snage tradicije i osobne nadarenosti, uvijek s pogledom prema naprijed. Po tom je ključu i Marina Matković, glavna kustosica izložbe “Deset u 10 dana”, među njima odabrala radove desetero studenata koji će u sklopu te izložbe danas u Mimari predstaviti javnosti kao budući nosioci likovne scene. Izabrani Ivana Bajcer, Andrej Beštak, Agata Lučić, Antonia Maričević, Ana Mendeš, Ana Penić, Karlo Ris, Ivan Stanišić, Eva Vučković i Lucija Žuti radovima šalju fantastičnu sliku i snažnu poruku izražavajući svaki svoju priču, razloge i probleme, pristupajući mnogobrojnim likovnim disciplinama.
Pitanje identiteta
Produkt je razigrana, ali ozbiljno promišljena izložba suvremenih stvaralaca. Tako Ivana Bajcar ciklusom fotografija u koje je ukomponirala crtež proučava moć misli kao pokretača svega. Kipar Karlo Ris reduciranom ikonografijom, svedenom na govor simbola, tehnikom male plastike i medaljarstva u četiri predstavljena djela, bavi se pojmovima identiteta i otuđenosti. Talentirana Agata Lučić pak predstavlja se recentnim radovima Garden i Mask u kojima se, kaže, okrenula sebi, unutrašnjem svijetu osjećaja, misli i duhovnosti. Artikulirajući samo površinu slike, linijom i bojom – stvorila je svoje mistične prikaze, a u njezinu se djelu vidi
utjecaj Henrija Matissea, koji je i sam težio prenijeti emociju prije nego informaciju. Za razliku od nje, kritična i snažno angažirana Lucija Žuti predstavlja se radom “Križni put umjetnika”. U njemu prefiguracijom najdramatičnijih trenutaka kršćanske dogme u sadašnjost radikalno izražava osobno proživljavanje kalvarije mladog umjetnika na njegovu putu do afirmacije.
Nerazvijena scena
– Moj rad je “Enciklopedija Astragara – zadrenske flore i faune”. U pitanju je slikovnica/enciklopedija, zamišljena kao primjer kojim bih istestirao svoju sposobnost ilustracije i pisanja cjelokupne knjige kao autorskog djela. Izmislio sam svoj svijet i uklopio ga u enciklopediju namijenjenu mlađim uzrastima. Izmišljena bića prirode ‘objasnio’ sam na znanstveni način, kroz njihove sposobnosti, teksturu kože, staništa... kombiniranom tehnikom – kolaž, monotipija i digitalna obrada – kazao nam je Ivan Stanišić, student četvrte godine koji se školovao i u New Yorku, a sada s kolegama izlaže u Mimari. Pitali smo ga i koji su glavni problemi s kojima se u Hrvatskoj suočavaju na putu do, kod nas nimalo lake, afirmacije. – Problem je razvijenost, odnosno nerazvijenost likovne scene koja u nekim segmentima gotovo nije ni postojeća. Slijede financije zbog čega se pitamo je li naš rad iskoristiv jer kod nas se često ne živi najbolje od umjetnosti, a za to je osnovni razlog upravo nedostatak scene i tržišta umjetnina. Naravno, sve ovisi o smjeru u kojem se umjetnik želi razvijati. Hoće li se baviti tzv. lijepom umjetnošću ili će se podložiti dizajnu da preživi – kaže, pa dodaje da bez obzira na stanje još ne razmišlja o odlasku iz zemlje te da će se poslije akademije pokušati naći u nekom području ilustracije koja spaja njegov individualni pristup vizualu i primijenjeni dio umjetnosti iskoristiv u izdavaštvu i u dizajnu posebice zato što je to jedna od rijetkih scena koja se kod nas trenutačno razvija od koje se može živjeti.