Zašto bi država garantirala za privatno poduzeće?

Uljanik je interesantna tema. Vlada misli da će problem riješiti time što će iznaći način da isplati dvije plaće radnicima Uljanika. Je li to rješenje problema? Koju poruku time Vlada šalje? Što je s vlasnicima? A najvećim dijelom to su mali dioničari, e pa kako upravljaju firmom? Sada su se sjetili problema. Zašto bi država garantirala za privatno poduzeće? Zašto za Uljanik da, a za neka druga ne? Jesu li svi jednaki ? Ističe li u Istri IDS godinama da sve može sam i da mu država smeta i da samo izvlači novac iz Istre, a sada? Sad taj isti IDS očekuje da samo država rješava taj problem. Ma dajte, molim vas. Kad govorimo o brodogradilištima, obično u cijeloj toj priči kooperanti dosta dobro žive i prolaze puno bolje od samih brodogradilišta. Baš me zanima koliko je ljudi iz uprave ili menadžmenta Uljanika uključeno u razne kooperantske poslove s brodogradilištem. Kakve je garancije država dobila za sredstva koja je dala ili će dati Uljaniku ili kako će garantirati bankama koje će dati Uljaniku novac, jer bez državnih garancija taj novac brodogradilište neće dobiti. Kako će država sebe osigurati? Hoće li porezni obveznici opet novac bacati u vreću bez dna, a država nama povećavati porezna davanja da bi ovakve aranžmane namirila? Čega će se odreći u svemu tome naš državni aparat, jer to su njegove odluke, a ne odluke nas poreznih obveznika? Kako će u tome sudjelovati županijska vlast, tj. IDS? Do sada je sudjelovao na način da je pridonio ovoj situaciji. Zašto se ovdje ne aktivira ¨lex Agrokor”? Ima puno pitanja, a odgovor koji ne rješava ništa, već samo odlaže rješavanje je isplata dvije plaće zaposlenicima. Ovdje uopće nije sporno da je radnicima teško i da su oni najmanje krivi, ali za probleme su znali vjerojatno i prije nego što im nisu isplaćene plaće. Hoće li država osigurati plaće i za upravu Uljanika? Možda da upravi plaće isplati županija. u protuprirodnim grijesima. Ali Istina (Krist) će nas osloboditi, Pavao dodaje: “za slobodu osloboditi”! Jer nema slobode bez istine, niti istine bez slobode. Svako zataškavanja grijeha nije izraz ljubavi, nego atak na samu Istinu – ovaj papa baš to svjedoči. Bilo ga je milo gledati i sućutno, gdje pred jednim deklariranim homoseksualcem (premijerom Irske) ponizno šuti i prebire u sebi “mea culpa”, znajući da spomenuti gospodin svojim životom negira bit kršćanskog poimanja ljudskosti, uništava temeljnu biblijsku vrednotu: obitelj! No, kako mu to spočitnuti u situaciji “u nebo vapijućih zločina” svoje zajednice: jedne,svete, katoličke i apostolske. Papa Franjo, skroman čovjek i lišen poze ili glume čini ono što može i ništa ne taji. U Rimu izvan Rima, uvijek: kad govori o ratnim strahotama, pohlepi novca, klerikalizmu, otuđenosti od bližnjih i tako redom. Znakovit je naslov jedne od njegovih brojnih knjiga “Bog je mlad...” Kako je samo pogođen! Doista, naš je Bog vječno mlad. A i papa Franjo, i on je mlad, sve mlađi – imamo li pred očima njegovu energiju i zadivljujući angažman.