Svoje makete po izvornim nacrtima slaže i pincetom, za jednu mu treba godina dana
Stjepan Mihanović počeo je prije dvadesetak godina, a u podrumu kuće u Kurilovcu “sagradio” je deset maketa crkvi, kapelica i kurija Petra Balija Kada uđe u podrum svoje obiteljske kuće Kurilovčanin Stjepan Mihanović “otputuje” u svoj svijet. Svijet u malom. Čeka ga tamo na tisuće minijaturnih drvenih dijelova od kojih Stjepan radi prava mala umjetnička djela. Nastaju na velikom stolu u centru prostorije makete tradicijske drvene gradnje, kakva se može vidjeti diljem Turopolja. Stjepan pazi da svaka maketa bude istovjetna onoj u prirodnoj veličini, a neki su dijelovi toliko sitni da mora raditi s pincetom.
Za slabovidnu djecu
Trenutno radi na replici stare crkve u Buševcu, a u drugoj podrumskoj prostoriji ispod velikih platnenih pokrivača čuva makete crkvi, kapelica i kurija koje je napravio proteklih dvadesetak godina. Osim buševske crkve, na kojoj trenutno radi, izradio je onu u Velikoj Mlaki, kuriju Modić-Bedeković u Donjoj Lomnici, kuriju Alapić u Vukovini, Pogledićevu kuriju u Vukovini, čardak iz Mraclina... Sveukupno ih je izradio deset. Uz makete, napravio je i okućnice - sa stajama, komorama, krušnim pećima, zdencima te plot ogradom ispletenu prućem. Za jednu maketu treba mu od nekoliko mjeseci do godinu dana. Najmukotrpniji dio posla je potraga za nacrtima i planovima zdanja do kojih je iznimno teško doći. Prošao je, kaže, sve moguće muzeje po Zagrebu da bi ih dobio. – Negdje nešto dobiješ, netko te otfikari, negdje vele - dođi sutra ili za tri dana. Neke nacrte i kupujem – priča Stjepan Mihanović. Izrađene su tako da se makete mogu “raskopati” na najsitnije dijelove, kako bi ih mogla opipati i slabovidna djeca. Izlagao ih je po gotovo svim tehničkim školama u Zagrebu, društvenim domovima po Velikoj Gorici te domu umirov-
Uz makete, napravio je i okućnice - sa stajama, komorama, krušnim pećima, zdencima...
ljenika u Brezovici, gdje još uvijek stoje. Njegove su radove prije dvije godine došli pogledati i stručnjaci iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu, koji su ih proglasili visoko valoriziranim, s obzirom da su vjerne kopije originalnih zgrada.
Radit će dok ga služi zdravlje
– Izgrađene su od materijala od kakvog su građene u vrijeme nastanka (hrastove planjke povezane takozvanim hrvatskim i/ili njemačkim vezom, drvena stolarija), minuciozno i precizno je izrađen svaki detalj (dvokrilni prozori s gitrama, ukrasi na vratima, detalji trijema i veterlajsne) – piše u njihovom rješenju. Prvu je maketu izradio kada je rođakinja supruge Biserke, koja je radila u Etnografskom muzeju, poslala original dopisnicu na kojoj je bila “Pogledićeva hiža”. Po toj slici Stjepan je izradio svoju prvu maketu. Počeo je kako bi aktivirao teško bolesnog sina, danas pokojnog Marijana, a namjerava nastaviti dokle god ga služi zdravlje. – Još dobro vidim, još se nisam jako ozlijedio. Puknuo se jesam puno puta, ali još uvijek imam dobre reflekse – zaključuje Stjepan Mihanović.
Najteži dio posla je potraga za nacrtima, a da bi do njih došao, prošao je sve muzeje