Napiši zadaću odmah, bit ćeš sretniji
MARKO DORČIĆ, GENIJ S POLA SRCA:
Bitno je također posebno paziti na satu, pogotovo kad se radi o predmetima koji vam nisu dragi. Pola učenja je na nastavi – objašnjava Marko Prva stvar koju Marko Dorčić (14) napravi nakon što dođe iz škole jest – zadaća. Nema odlaganja, nema “to ću kasnije, idem prvo upaliti igricu na kompjuteru”. Marko ne voli odgađati, surfati po društvenim mrežama i tako izbjegavati obveze, već je njegova taktika jednostavna: riješi se onog što moraš odmah, tako da se ne moraš s time zafrkavati poslije. Posao je na prvom mjestu, a nakon toga, kao zaslužena nagrada, dolazi zabava. Istu stvar preporučio bi svojim školskim kolegama koji se muče sa zadaćom. – Nema smisla odlagati ono što ne voliš raditi. Najbolje je to odraditi odmah, a onda se možete baviti onim što stvarno volite – kaže Marko i navodi da su za njega to rješavanje zadataka i igranje igara na računalu. A kad treba učiti, on primjenjuje istu taktiku.
Volio bi raditi za Google
Nije kampanjac, kaže, voli učiti malo-pomalo, pa čak i one predmete koji mu nisu ni najmanje dragi, poput hrvatskog. Tako postiže, kaže, najbolje rezultate. – Bitno je također posebno paziti na satu, pogotovo kad se radi o predmetima koji vam nisu dragi. Pola učenja je na nastavi – objašnjava. Na pitanje zašto bi njegovi kolege uopće trebali učiti i truditi se za dobre ocjene, odgovara vrlo jednostavnim logičkim nizom. – Što više učite, imate ćete bolje ocjene. A bolje ocjene znače bolju srednju školu, koja opet znači bolji fakultet i bolji posao – objašnjava Marko. Marko zna o čemu govori i pravi je stručnjak za davanje savjeta ostalim osnovcima jer ovaj učenik osmog razreda Osnovne škole Alojzija Stepinca “rastura” u apsolutno svemu čega se prihvati. Osim toga što je odlikaš koji je dosad svaki razred završio s prosjekom 5.0, on je i mali informatički genij koji radi čuda dok programira u programskim
Marko radi čuda dok programira u programskim jezicima LOGO i C++
jezicima LOGO i C++. Samo ove godine može se pohvaliti drugim mjestom na državnom natjecanju iz informatike te trećim mjestom na Hrvatskoj juniorskoj informatičkoj olimpijadi, a proteklih je godina sudjelovao na više županijskih, državnih i međunarodnih natjecanja iz informatike i matematike nego što stane na sve prste na čovjekovom tijelu. Mentalni izazov, kaže, užitak je sam po sebi. – Ja zaista volim ići na ova natjecanja, volim rješavati zadatke i programirati – objašnjava Marko svoj uspjeh na natjecanjima. A kad završi osnovnu školu, Marko želi upisati MIOC, nakon čega misli ići na FER i završiti računalstvo. Sljedeće odredište je ni više ni manje nego – Google. – Volio bih biti programer za Google, a možda raditi i neke svoje programe i aplikacije – govori nam o svojim ambicijama. Podučavati druge učenike i pokazivati im kako se dobro programira također bi mu bilo drago. Za njih također ima savjet, po istom jednostavnom logičnom nizu kao i prije. – Mislim, samo je jedan glavni princip. Rješavaš što više zadataka i tako sve brže razmišljaš. Tako postaješ sve bolji i bolji. A da ništa ne pada s neba, nego se mora zaraditi, Marko je naučio još u djetinjstvu. Naime, rođen je s vrlo rijetkom i teškom srčanom manom pod nazivom hipoplastično lijevo srce, zbog koje je još kao novorođenče morao proći tri operacije, a prije samo nekoliko mjeseci ugrađena su mu još tri stenta.
Ništa u životu nije poklonjeno
Danas živi normalnim životom tinejdžera, ali ne smije se baviti profesionalnim sportom niti se nešto pretjerano fizički naprezati. Zbog zdravstvenih problema, kaže njegov otac, Marko je kao mališan morao mirovati i tako se zainteresirao za videoigre. – Još dok je bio mali mogao je satima sjediti mirno i igrati razne logičke igre. Voli zagonetke, voli pravila, voli rješavati probleme. Jednostavno uživa u tome i tu se našao. Ipak, njegova zdravstvena situacija brzo ga je naučila da mu ništa u životu nije poklonjeno i da svaki dan mora živjeti korak po korak – rekao je njegov otac. Zbog njegove dijagnoze ekipa iz Zagrebačkog računalnog saveza, kojeg je član, i njihovi voditelji često ga zovu “naš Marko s pola srca”.