Vozač auta morao bi propustiti biciklista
Vozač automobila mora poduzeti sve da spriječi nesreću
Tamo gdje postoji biciklistička staza, biciklisti smiju nastaviti voziti preko zebre. Tamo gdje je nema, moraju sići i gurati bicikl
Još uvijek u javnosti odjekuje stravična prometna nesreća koja je sredinom kolovoza u zagrebačkoj Ilici ugasila dva života. Za stradavanja u prometu, nema dvojbe, nepažljivi i bezobzirni vozači najveći su krivci, no nisu i jedini. Vozači jure, jedni drugima otimaju prednost, razgovaraju mobitelom i tipkaju poruke tijekom vožnje, ne propuštaju pješake na pješačkom prijelazu... Ne možemo se, međutim, praviti da ostali sudionici u prometu ne daju svoj doprinos sveopćem kaosu.
Trebali bi gurati bicikl
Pješaci pretrčavaju cestu gdje i kada ne treba. Biciklisti, pak, najčešće sa slušalicama u ušima, s biciklističke staze jure preko zebre na kolnik - bez zaustavljanja, bez silaska s bicikla, čak i bez da pogledaju prema automobilu. U najboljem slučaju vozač automobila uspijeva se zaustaviti. U najgorem slučaju biciklist je na tlu, a vozač automobila u šoku. – Tamo gdje postoji biciklistička staza, koja se nastavlja preko zebre, biciklisti smiju nastaviti voziti preko pješačkog prijelaza. Tamo gdje nema biciklističke staze, biciklisti bi se pred pješačkim prijelazom trebali zaustaviti i preko njega gurati bicikl - pojasnio je Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet, napomenuvši da se od vozača automobila zahtijeva pojačan oprez jer biciklisti mogu voziti brzo. Dakle, pred automobil mogu izletjeti i brzinom od 40 km/h, budući da nigdje nije propisano koliko brzo smiju voziti biciklisti. – Čak i kad bi biciklist trebao sići s bicikla i gurati ga, a to ne čini, ako ga vozač automobila vidi, mora ga propustiti, jer se automobil poima kao opasno sredstvo. Iako je biciklist u prekršaju, vozač automobila ga mora propustiti, ne smije na silu ostvariti svoju prednost. Tu činjenicu mnogi, nažalost, zloupotrebljavaju, ali automobilist ne smije silom ni na biciklista ni na pješaka - rekao je Goran Husinec. Pojasnio je da je u takvim situacijama biciklist kriv u prekršajnom smislu, no gleda se i je li vozač automobila poduzeo sve što je mogao da spriječi nezgodu, bez obzira na to što je biciklist očito pogriješio.
Nema dovoljno staza
– U svakom slučaju, vrijedi poimanje automobila kao opasnog sredstva čiji je vozač dužan sve poduzeti da autom nekoga ne ozlijedi. Zakon kao takav je dobar, jer štiti slabije sudionike u prometu, ali ga niti jedna strana ne bi smjela zloupotrebljavati - zaključio je Husinec, napomenuvši kako je tolerancija u prometu neophodna. Tim više što smo u smislu biciklističkog prometa u gradovima još ‘tanki’ - biciklističkih staza više nema, nego što ih ima; biciklisti ne poznaju prometne propise; biciklima se ne utvrđuje tehnička ispravnost.
Biciklisti pred auto mogu izletjeti i s 40 km/h, jer nije propisano koliko brzo smiju voziti