“Stižu nam djeca izbjeglice koja šest godina nisu išla u školu”
U OŠ “Gustav Krklec” u Travnom lani je bilo ukupno 40 djece izbjeglica, a ovih dana u istu školu stiže sedam novih učenika iz Porina
Živo, bučno i veselo bilo je jučer u 8 sati ispred zagrebačke osnovne škole “Gustav Krklec” u Travnom. Počinjala je nova školska godina, a osim školaraca iz tog dijela Zagreba, učenici te škole su i djeca izbjeglice iz obližnjeg prihvatilišta za tražitelje azila Porin. Uključivanje djece azilanata u program te škole počelo je lani u siječnju.
Dodatni sati hrvatskog jezika
– Tada smo u školu primili 28 djece izbjeglica, a do kraja školske godine bilo ih je 40, u dobi od 1. do 8. razreda. Uglavnom su to bila djeca iz Iraka, Irana, Afganistana, Sirije i Turske. Nisu svi oni ostali s nama cijelu školsku godinu jer roditelji nekih žele da obitelj pokuša nastaviti živjeti u drugim europskim zemljama. Sada nam dolazi sedam novih učenika iz Porina i za njih će nastava početi u srijedu jer prije toga trebaju obaviti neka testiranja – kazala nam je ravnateljica škole Marija Luković. Tako su se jučer provjeravali poznavanje hrvatskog jezika i pripremljenost za školu, dok ih danas očekuju liječnički pregledi. – Kao i lani, slijedi priprema i senzibiliziranje razreda na dolazak novog učenika. Razrednici održe djeci predavanje o zemlji iz koje novi učenik dolazi, zašto je iz te zemlje morao otići... U tome razrednicima, ostalim učiteljima, učenicima, ali i roditeljima, pomažu i naše stručne službe, psihologinja i pedagoginja, kao i udruge Are you Syrious? i Centar za mirovne studije te Crveni križ i MUP. Tu su i studenti pedagogije koji svakom djetetu izbjeglici četiri dana u tjednu pomažu u nastavi – pojasnila je ravnateljica. Od pedagoginje Ane Marinović Radojković doznali smo da su od velike pomoći i prevoditelji, jer djeca izbjeglice uglavnom govore arapski i farsi, a neka i engleski ili njemački. – A ovih se dana prvi put susrećemo s kurdskim jezikom kurmanji kojim govori dijete iz Iraka koje treba krenuti u našu školu. Za taj jezik u Hrvatskoj nema prevoditelja, ali ga govori jedan izbjeglica koji zna engleski i tek uči hrvatski jezik, pa će nam on pomoći. Imamo i slučaj djece koja su po dobi za 7. i 8. razred, no u svojim su zemljama završila samo dva razreda škole pa, bježeći od rata, šest godina nisu bila u obrazovnom sustavu. Nakon testiranja odlučit ćemo u koji bi razred bilo najbolje da ta djecu krenu – nastavlja pedagoginja. Ravnateljica dodaje da se za učenike iz Porina organizira “70 plus 70 sati” pripremne nastave hrvatskog jezika i da se tijekom školske godine njih samo opisno ocjenjuje. I Crveni križ u Porinu organizira dodatno učenje našeg jezika, kao i pomoć oko domaćih zadaća, u čemu pomažu i volonteri. Cilj im je, ističu naše sugovornice, da djeca iz Porina što više budu u školi, zbližavaju se s ostalim učenicima, stječu prijatelje... Zato djeca izbjeglice, učenici 3. i 4. razreda, idu i u “Školu u prirodi”.
Dirljivi rastanci u suzama
– Djecu koja dolaze iz ratnih područja toplo i s razumijevanjem prihvaćaju i učenici, i učitelji, i roditelji. Ako pak obitelj nekog djeteta odluči otići iz Hrvatske, onda to u školi znaju biti vrlo dirljivi rastanci uz puno suza. Jedan dječak iz Iraka, učenik 3. razreda, kazao je da će on svoju školsku torbu ostaviti u školi jer, ako njegova obitelj i uspije doći u Italiju, on će se vratiti u Hrvatsku pa da ga njegova torba tu čeka – rekla je pedagoginja.
‘PRIPREMA RAZREDA’ Razrednici održe djeci predavanje o zemlji iz koje novi učenik dolazi, zašto je iz te zemlje morao otići... ‘NOVI JEZIK’ “Ovih se dana prvi put susrećemo s kurdskim jezikom kurmanji kojim govori dijete iz Iraka koje kreće u našu školu”