Uljanik je preživio Mussolinija i Tita, za ortački kapitalizam nije imao snage

Otkad je osnovan 1856. godine, brodogradilište Uljanik uspješno je brodilo kroz tri državna režima da bi pokleknulo u četvrtom. Osnovan u Austro-Ugarskoj monarhiji, Uljanik je dočekao kraj Prvog svjetskog rata i prešao u talijanske ruke, dočekao i otpratio u povijest Mussolinija, preživio je čak i razorna saveznička bombardiranja u drugoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća, da bi stasao u veliki konglomerat za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Kao i mnogi industrijski divovi u posljednjih dvadesetak godina, ironijom sudbine kraj svoje povijesti, po svemu sudeći, dočekat će u državi koja je dosanjani tisućljetni san hrvatskoga naroda. Nije problem u činjenici da je Hrvatska raskrstila s dobrim dijelom industrije koju je naslijedila od bivšeg režima. Mnoge su se okolnosti promijenile, zavladalo je tržišno gospodarstvo, nestalo je brane pred globalnom konkurencijom. Problem je što Hrvatska do danas nije našla zamjenu za propalu industriju. Iz temelja propalih industrija nije nikla nikakva nova proizvodnja, prilagođena modernom dobu. Mjesto proizvodnje zauzeo je nekretninski biznis u vidu stanova, poslovnih prostora i trgovačkih centara. Upravo iz tog povijesnog kontinuiteta proizlazi opravdan strah od gašenja brodogradnje u Puli. Jer odgovor na pitanje što će se realno dogoditi ako Uljanik završi u stečaju trenutno nitko ne daje. Kako je u ovih 27 godina Hrvatske neovisnosti HDZ realno vladao gotovo tri četvrtine vremena, logično je da se velika većina gospodarskih afera veže uz tu stranku. Da je netko drugi vodio Hrvatsku u tom razdoblju pitanje je što bi bilo. Ali činjenica je da se najviše privatizacijskih skandala zbilo tijekom neprikosnovene Tuđmanove vladavine, a da je najveći broj krupnih korupcijskih afera sa sudskim epilogom vezan uz HDZ. Stoga je slučaj Uljanik primjer gospodarskog sloma koji prividno odudara od hrvatske političke zbilje i koji se prvi put veže uz regionalnu stranku IDS, koja vlast u Istri obnaša već generacijama i posredno uz SDP, koji je oduvijek na vlasti u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Radnici Uljanika u iskazu svog bijesa zbog neisplaćenih plaća iskazali su bunt prema IDS-u, ali nisu propustili demonstrirati pred Vladom. Ali prava adresa za iskazivanje bunta u ovom slučaju nisu ni Vlada ni HDZ. Adresa su svi oni koji su vladali Uljanikom posljednjih dvadeset godina, koji su kreirali i podržavali model po kojem svi oko Uljanika zarađuju dok je brodogradilište na gubitku. Uljanik je dokaz da ortački kapitalizam i politički klijentelizam nije vezan uz jednu političku opciju, već samo uz ogrezlu vlast. Naravno da radnike, uplašene za svoju egzistenciju ne zanimaju ni IDS, ni SDP ni HDZ. Zanimaju ih krivci za stanje u kojem se našlo njihovo poduzeće, a oni imaju imena. Stoga je ulazak istražitelja DORH-a jedina ohrabrujuća informacija koja je ovih dana stigla iz pulskog zaljeva.