Za odličnu ocjenu trebat će kritički razmišljati i manje štrebati
Dio stručnjaka kaže da se mijenja način učenja, a kritičari poručuju da se sustav ne može reformirati u godinu dana
Najvažnija promjena u “Školi za život” je promjena paradigme učenja i poučavanja s predavačke nastave na istraživačku
Što će dobiti djeca i naš obrazovni sustav u 70-tak osnovnih i srednjih škola koje provode eksperimentalni program “Školu za život”? Koje su dobre, koje su loše strane “Škole za život”? Što se zaprovo u školama koje provode eksperimentalni program mijenja? Niz je kritičara koji primjećuju da se ne može reformirati obrazovani sustav u hodu, u godinu dana, da su Finci radili reformu obrazovanja dva desetljeća i imali konsenszus svih stručnjaka i društva u cjelini? No, u Finskoj je zanimanje učitelja i profesora izuzetno cijenjeno i plaćeno, u rangu liječničkog, ali i selekcija je stroga i ne može svatko raditi s djecom. Jedna od škola koja provodi eksperimentalni program je i VI. Osnovna škola iz Varaždina, koja jedina po odobrenju Ministarstva znanosti i obrazovanja ima četiri obrazovna razdoblja da bi učenici lakše pohađali nastavu i imali višeodmora. Ravnatelj Mario Stančić ističe da je najvažnije što se mijenja u “školama za život” promjena paradigme učenja i poučavanja s predavačke nastave na istraživačku, problemsku nastavu i suradničko učenje.
Učenici postaju aktivni građani
– Druga najvažnija stvar je novi sustav vrednovanja, vrednovanje za učenje, ka učenju i vrednovanje naučenog, a dosad je to sve bila jedna ocjena, kojim se učenika potiče više na znanje. Treća najvažnija stvar u “Školi za život” je odmak od činjeničnog znanja ka uporabnom. Učenici moraju učiti tako da im znanje pomogne u riješavanju svakodnevnih životnih situacija – kaže Stančić. Ako na nastavi informatike, tumači, obrađujete objavu mrežnih stranica dati ćete učenicima da ih pripreme tako da postanu aktivni građani, da sudjeluju u volonterskim aktivnostima u poboljšanju okoliša škole ili ekološkog problema. Učitelj više nije, ističe, glavna figura unutar razreda, nego više mentor i kordinator svih aktivno-
sti u razredu. Pitamo ga hoće li u “školi za život” djeca iz biologije učiti sve o 100 vrsta ptica ili riba kao dosad, a da pritom nema ni slika tih riba i ptica u knjizi? Stančić uzvraća da činjenično znanje više nije toliko važno, nego uporabno. Profesorica iz biologije Mihaela Vrbnjak iz iste škole potvrđuje da djeca više neće učiti sve one detalje o ribama i pticama. – Biologija je promijenjena. Djeca više neće morati sve naštrebati, nema više sistematike kralježnjaka, beskralježnjaka. Kreće se po sustavima, dio sustava organa se radi u 7. razredu, drugi dio u 8. razredu. U “Školi za život” djeca će morati znati postaviti pitanje koje provjerava njihovo kritičko mišljenje, za odličnu ocjenu će trebati znati razmišljati i povezivati nastavni sadržaj – kaže. Zato očekuje da će biti i manje odličnih ocjena.
Novo vino u stare bačve...
Josip Burušić, stručnjak s Instituta Pilar koji se bavi obrazovanjem ističe da je dobra stvar što se sa “Školom za život” održava fokus potrebnih promjena i što će određeni broj škola dobiti potrebnu opremu jer su uvjeti u priličnom broju škola vrlo loši. – Dobro je i što se stavlja naglasak na promjene u sustavu poučavanja i obrazovnih ishoda iako se stvaraju i iluzorna očekivanja jer se pokušava provući ideja da će biti moguće školovanje bez učenja, teškog rada i usvajanja činjenica. Ukupan kontekst provođenja reforme stvara osjećaj nelagodnosti jer puno informacija se iznosi parcijalno, dosta stvari rješava u hodu. Nažalost i dio pozitivnih stvari u reformi je stavljen u kontekst tajnovitosti, nedorečenosti, nedovoljne iskomuniciranosti. Dio škola mi je u razgovoru sam naveo da su se uključili u projekt zbog pragmatičnih razloga da dođu do nove opreme, novca. Teško je očekivati da se promjena sustava školovanja obavlja iz prizmenih razloga poput opreme. Ne vidim temeljitu promjenu paradigme, “Škola za život” događa se u nepromijenjenom sustavu obrazovanja, koji je zastario. Pokušava se novi sadržaj ubaciti u stari sustav, kao u izreci novo vino u stare bačve – govori Burušić. Drži da nema svijesti kod nas o velikim problemima poput različite kvalitete škola i opremljenosti kao i da je obrazovni sustav nepravedan jer djeca slabije obrazovanih roditelja od prvog dana kad uđu u školu nemaju jednake šanse za uspjeh, a te razlike neće nestati nego će se povećati i u “Školi za život” usmjerenoj na tehnologijom potpomognuto obrazovanje. Pita se Burušić i koja je razina stručnjaka uključenih u reformu jer govore o 70% psiholoških koncepata, poput kritičkog mišljenja, sposobnosti generalizacije i izvođenju zaključaka, a nisu psiholozi.
Nažalost, i pozitivne stvari u reformi stavljene su u kontekst tajnovitosti Činjenično znanje, ističe ravnatelj Stančić, više nije toliko važno koliko uporabno, ono za život