I odvjetnici traže da se u ovrsi prvo plaća glavnica pa kamata
BIROKRATI S MIŠIĆIMA IZGUBILI SU OD MALENE TENE I ELENE
Dok ministrica Blaženka Divjak govori o obrazovnim promjenama, ili o “Školi za život” kao učenju kritičkog razmišljanja i školi budućnosti u kojoj bi se trebala učiti i empatija, obrazovani (barem bi to trebali biti) administrativci u gradskim uredima, školama, pa i prostorima školske medicine odlučili su u praksi dvjema sedmogodišnjakinjama pokazati što je doista “Škola za život”. Ili pokazati im vlastito shvaćanje te škole. Elenu i Tenu, prvašice iz dva različita grada kojima je nepovratno oduzet prvi dan škole, netko je prekrižio, na njih zaboravio. Nisu bile dovoljno glasne ni dovoljno vidljive. Za jednu od njih “netko” je procijenio da može izgubiti njezinu dokumentaciju o upisu, a za drugu se netko usudio u posljednji trenutak, uoči prvog dana škole, poslati dokumentaciju. Netko, zasad bezimen, situiran u svijetu gradskih ureda, možda netko podoban... I dok su dvije djevojčice koje su se iskreno veselile važnom događaju u svojem životu ostale negdje u ćošku školskog hodnika s logičnim pitanjem: “Kada ćemo mi u školu?”, odgovorni iz gradskih ureda za obrazovanje imali su obraza, pritom utvrđujući gradivo vlastite si “Škole za život”, još i tvrditi: “Nismo pogriješili”. Jedno je sigurno, neće pogriješiti njihovi šefovi odluče li ih (što je malo vjerojatno) pozvati na odgovornost (a moraju znati o kome je riječ). Zbog zaboravljivosti, a ne empatije. Zbog zanemarivanja zadatka, ne zbog činjenice da su i Elena i Tena djevojčice s posebnim potrebama ili uvriježenim rječnikom “djevojčice s teškoćama u razvoju”. Jer dodatnu teškoću tim su sedmogodišnjakinjama zadali neki njima dvjema nepoznati ljudi, sa znatno težim dijagnozama od njihovih, kada su im poželjeli pokazati tu tako uvriježenu “Školu za život” u našem sustavu. A pokazali su tek vlastitu glupost kojoj se i Elena i Tena na kraju tek mogu nasmijati kao da je riječ o likovima iz crtića. Jer nitko važniji od crtanog lika nije se ni pokušao poigrati njima! Ministar Bošnjaković naglasio je dva cilja zakona: brže i efikasnije ovrhe sa što manje troškova uz zaštitu dostojanstva ovršenika – Nespretno se komunicira s javnošću da je ključno rješenje blokada smanjenje troška. Rješenje je na sasvim drugom mjestu, u promjeni redoslijeda namirenja naplatom prvo glavnice, a onda kamate – poručio je Mićo Ljubenko, predstavnik Hrvatske odvjetničke komore u radnoj skupini za izradu Ovršnog zakona, na raspravi nakon predstavljanja prijedloga novog Ovršnog zakona koju je jučer organizirao ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. Ljubenko je podsjetio da je odvjetnička komora i službeno predložila promjenu redoslijeda namirenja. – Ne trebamo se slijepo držati Zakona o obveznim odnosima, ne moramo ni pravno biti zarobljenici rješenja koje je dvojbeno po svojim ciljevima. Ovršni je zakon lex specialis, imamo slobodu, ako smatramo da je učinkovito, a pravedno, promijeniti redoslijed. Inače imamo vječne blokade, a to nikome nije u interesu, ni dužnicima, ni sustavu – istaknuo je Ljubenko te upozorio predstavnike Ministarstva da polaze od pogrešne teze da je većina dužnika nesavjesna, iako je stvarnost drukčija: većina želi platiti dug, no zbog naplate kamate ispred glavnice sustav ih je, kaže, doveo do toga da nema rješenja. – Ako se prokazni popis (popis imovine dužnika, op. a.) stavi na početak postupka, ako im date šansu da se izjasne što im je imovina, svima će biti lakše. Ovako imamo beskonačnu šansu naplate „na drugoj imovini“u postupku i nikad ne znamo kad stati. A mnogi blokirani građani ne poduzimaju nikakve pravne radnje, čak i kad bi bili načelno u pravu, prihvaćaju svaki trošak po toj osnovi jer znaju da su u vječnom dugu – poentirao je Ljubenko. Jožica Matko-Ruždjak, predstavnica Hrvatske javnobilježničke komore u radnoj skupini, čak je i “podebljala” njegov prijedlog inicijativom da se izmjena redoslijeda naplate zauzme kao načelni stav koji bi se implementirao i u Zakon o obveznim odnosima. Ministar Bošnjaković akcent je stavio na smanjenje troškova te naglasio dva cilja zakona: brže i efikasnije ovrhe sa što manje troškova uz zaštitu dostojanstva ovršenika, dijelom i socijalnim mjerama kojima se proširuju primanja izuzeta od ovrhe: božićnica, uskrsnica, dnevnice te neiseljavanje iz ovršenih nekretnina tijekom zime i potpuno brisanje fiducijarnog vlasništva iz zakona. Prag ispod kojeg nije moguće ovršiti nekretninu povećao bi se s 20 na 40 tisuća kuna, osim u slučaju nekretnina visoke vrijednosti, nakon čije bi prodaje dužnik mogao kupiti jeftiniji stan. – Prema dvije uredbe EU, rješenja javnih bilježnika ne mogu se provoditi izvan Hrvatske jer nemaju snagu sudskih odluka. Podizanjem bilježnika na razinu povjerenika ili pomoćnika suda to ćemo izbjeći, onda s tim ne bi trebalo biti problema... Je li uvođenje javnog bilježnika uvođenje još jednog tijela u postupak? Jest! Ali to je korisno uvođenje – uvjeravao je Igor Vidra iz Ministarstva pravosuđa, zamjenik voditelja radne skupine za izradu zakona. Vjerovnici su problematizirali netom uvedeno predujmljivanje troškova ovrhe koje plaćaju, tim više što im, kažu, podaci iz Fine nisu dovoljni za odluku isplati li se pokretati postupak, a troškovi su im u praksi ne niži, nego dvostruko veći. Ministar je poručio i da ima vremena za usavršavanje zakonskog prijedloga jer na usvajanje ide tek početkom sljedeće godine, znači, manje-više kako su otpočetka planirali, bez obzira na pritisak javnosti da se ubrza postupak.
Šefovi bi trebali pozvati na odgovornost birokrate, oni moraju znati tko su ti ljudi