I U DIGITALNOM JE DOBU DOPRINOS STARIJIH DRUŠTVU NEIZOSTAVAN

Igrica Flappy Bird, s komično lošom grafikom, stvorena u samo nekoliko dana, a čija je premisa voditi ptičicu ekranom a da ne udari zelene cijevi, uskoro je postala najpopularnija mobilna igrica u App Storeu na iOS-u. Dok će mlađi hipnotizirano slušati programera koji se dosjetio te genijalne ideje tijekom njegova TED razgovora, sve manje će slušati starije – i pametnije. Već neko vrijeme arhetip mudrog starca zamijenjen je klincem iz Silicijske doline kao figurom koju slušamo i kojoj težimo. Sam Zuckerberg, kao ultimativna slika kreativnog, uspješnog i kontroverznog proroka-genijalca, izjavio je: “Mladi su jednostavno pametniji”. Dakle, kulturološki najbolje stoje oni koji su rođeni u digitalnom dobu, dok pozicija starijih postaje sve teža. Tzv. ageism počiva na tezi da su stari ljudi nepotrebni, da pripadaju ovisnom dijelu populacije, a ne onom koji stvara, da su teret koji, pogotovo kada je riječ o mirovinama, moraju nositi mlade generacije. Paradoksalno, samo u ovoj vrsti diskriminacije osuđuju oni koji će to i sami jednog dana postati. Iako pripadam generaciji milenijalaca, i tako se naziva ova kolumna, to nikako ne znači da zastupam samo interese te grupacije stanovništva. U vremenu sve brojnijih podjela po različitim kriterijima i sveprisutne nesolidarnosti, zalažem se za generacijsku ravnotežu koja je nužna za ukupan društveni sklad. Usporedne studije pokazuju da je kvaliteta života zaposlenika u Hrvatskoj starijih od 50 godina lošija nego u drugim zemljama EU, pri čemu se mjerila ekonomska sigurnost, društveni odnosi na radnome mjestu, spoznaja ima li posao neki viši smisao, pruža li priliku za autonomiju odnosno za sudjelovanje u donošenju važnih poslovnih odluka. Tako niska motivacija jedan je od bitnih razloga za odlazak u prijevremenu mirovinu i opće nezadovoljstvo nacije koja stari. Točno je da su stariji uglavnom manje fleksibilni, sporije hvataju korak s inovacijama, nenaviknuti su djelovati u nestabilnim oblicima zapošljavanja, ali kroz njihovo uključivanje u cjeloživotno osposobljavanje ne samo da su u stanju koristiti digitalne alate, nego iskustvom i rafiniranijim stajalištima u rješavanju problema nude širu perspektivu koja unapređuje digitalne proizvode i usluge. Potrebe te ravnoteže prepoznale su i velike korporacije, poput BMW-a ili Carl Zeissa, koje izrađuju posebne sheme balansiranog zapošljavanja u kojima stariji od 55 imaju posebno mjesto. Suludo je osjećati se loše što ne možemo činiti stvari kao kad smo bili mlađi, a još je gluplje ne prepoznavati prednosti koje ta zrelost donosi. Pa Michelangelo je visio na skelama u Sikstinskoj kapeli nakon sedamdesete, u tom desetljeću i Adenauer je spasio Njemačku, a Goethe napisao Fausta. Starenje je neizbježno, ali kvalitetno starenje nije. U tome važnu ulogu imamo i mi, prepametni milenijalci.