U gospodarskom svjetskom ratu Trump pobjeđuje
Jaka ekonomija i ‘superjaki dolar’ moćno su oružje u rukama SAD-a u pregovorima o bilateralnim trgovinskim sporazumima
Bukti li među velikim državama u svijetu gospodarski rat? Jedne drugima uvode sankcije i uzvraćaju napade, govori se o frontama, pregovorima, obustavi vatre, primirju. Na jednoj strani Kina ne krije ambicije da svojim BDPom dostigne i prestigne Ameriku i tako je „pokori“, europske se zemlje organiziraju da barem kao grupa, ako već ne mogu pojedinačno, također postanu svjetska velesila, zemlje u razvoju osjećaju se napadnute monetarnim, fiskalnim i trgovinskim politikama koje uspostavljaju zemlje „čvrstih“valuta. Na drugoj strani Sjedinjene Države razaraju godinama pomno i mukotrpno stvarane multilateralne trgovinske ugovore i sklapaju bilateralne, a svakome tko na to otprve ne pristaje, uvode embarga, carine i kazne. No ako se takav rat doista vodi, u njemu Donald Trump pobjeđuje, a to, s obzirom na njegov osebujni karakter i stil vladanja, mnogima nije lako shvatiti, kamoli prihvatiti, pa možda treba malo osvijetliti. Nezaposlenost je u Americi pala ispod četiri posto radno sposobnog stanovništva dok je u eurozoni više no dvostruko veća, 8,3 posto. Američki dionički indeks S.&P. 500 narastao je u godini dana 18,57 posto, dok je europski FTSE Eurofirst 300 narastao za 0,37 posto, a kineski Shanghai Composite pao je 20,09 posto. Prognoze govore da će prihod S.&P. 500 kompanija u ovoj godini porasti više od 20 posto. „Normalizacija“monetarne politike američke središnje banke povisila je kamatu na američke državne i privatne obveznice, povećala potražnju za dolarom i povećala mu vrijednost, tako da Amerika opet uživa veliki priljev kapitala iz inozemstva, a s njime i investicija, zahvaljujući kojima troškovi američkih korporacija padaju, a produktivnost i konkurentnost im rastu pa su prestale seliti proizvodnju u druge zemlje. Amerika je na putu da postigne energetsku neovisnost, izvoz nafte i plina izjednačio joj se s uvozom. Poticaj rastu i zapošljavanju dala je porezna reforma predsjednika Trumpa kojom su korporativni porezi u Americi smanjeni, a porezne i upravne procedure bitno pojednostavljene. Nakon svega, Sjedinjene Države bilježe ubrzanje rasta svojeg bruto domaćeg proizvoda: u drugom kvartalu ove godine rast je bio 4,1 posto (na godišnjoj razini) ili gotovo dvaput brži nego u prvom kvartalu (2,2 posto). U eurozoni je rast BDP-a u istom razdoblju usporio sa 0,4 na 0,3 posto, a u cijelom EU ostao je istih simboličnih 0,4 posto. Europa se tako našla u jako nezgodnoj situaciji: inflacija joj je dosegnula pa i preskočila ciljanih dva posto, ali zbog slabog rasta ne može dizati kamatu, ojačati valutu i privući ulaganja. I Kina usporava: lani je zabilježila rast BDP-a od 6,9 posto, ove joj godine (Reuters 12. srpnja) analitičari prognoziraju 6,6 posto... Jaka ekonomija i „superjaki dolar“moćno su oružje u rukama Amerike u pregovorima o bilateralnim trgovinskim sporazumima pa nema sumnje da će oni završiti kako će htjeti Donald Trump i njegova administracija, nakon čega će na globalnom gospodarskom ratištu na neko vrijeme zavladati mir.