Bio sam u zatvoru jer sam dilao drogu
Da nisam proveo 8,5 godina iza rešetaka, postao bih svjetski prvak, kaže Mansour
Rođen sam kao Lavern Moorer, no kada sam shvatio da je to ropsko prezime od mojih predaka promijenio sam ime i vjeru... Dražen Brajdić Oni koji su očekivali da će prekaljeni boksački lisac poput Amira Mansoura (46) na zajedničkoj presici isprovocirati 20 godina mlađeg Filipa Hrgovića morat će sačekati njihov subotnji okršaj. Fotoreporteri koji su bili spremni uhvatiti moguće hvatanje za gušu ili možda i kakav udarac to nisu dočekali. Zapravo, bila je to jedna prilično mirotvorna press konferencija jer se Mansour ponašao prilično atipično za tamnopute američke boksače u takvim situacijama. - Čast je biti pozvan u zemlju mog protivnika, u zemlju u kojoj sam dosad jako dobro tretiran. To što sam na gostujućem terenu meni ne znači ništa, jer odlazio sam ja i u druge gradove i zemlje, na noge domaćim borcima i pobjeđivao. Uostalom, kada zvono zazvoni, više nema veze koliko ljudi navija za tebe jer ti nitko od njih ne može pomoći.
Trenirao u zatvoru
No, u ovoj priči očekuje se da Hrgović pobijedi i da Mansour bude samo brojka u njegovu skoru. - Da bi tako bilo Hrgović će morati odraditi borbu svog života, najjače dosad. Morat će iz sebe izvući ratnika. Ja sam imao puno ovakvih borbi, a njemu će to biti nešto novo. A ta je izjava jedina na koju je Filip kontrirao. - U boksu sam 12 godina, imam preko 100 amaterskih mečeva, među njima i 30-tak u Svjetskoj ligi na pet rundi, sparirao sam s najboljim teškašima današnjice i ovo nije za mene ništa novo. A što veli Filip na Mansourovu izjavu da u svom šestom meču nikad ne bi htio imati protivnika kao što je on? - Zato i jest tu gdje jest - otpovrnuo je Filip ulazeći u kombi koji ga je odvezao u mir njegova stana. No, i Mansour se cijelo vrijeme činio spokojnim. Štoviše, prilično je otvoreno govorio o svom zatvorskom iskustvu od osam i pol godina. - Boravak u zatvoru nikoga ne učini boljim sportašem, no tamo možete steći neke socijalne i druge vještine koje će vam trebati po izlasku. S obzirom da u zatvoru živite asketski, jer tamo ne možete naganjati žene, nema partijanja i poroka, a imate puno vremena za čitanje, ja sam si utuvio u glavu da sam ja zapravo u pripremnom kampu koji traje osam i pol godina i da se spremam za borbu za svjetski naslov. Ako postoji zanimanje s kojim možeš nastaviti nakon zatvora onda je to boks jer ga u zatvoru imaš priliku trenirati. Razmišlja li o tome da je, da nije bio u koliziji sa zakonom, mogao biti puno uspješniji boksač? - Danas bih bio umirovljeni svjetski prvak, ne bih se morao boriti sa 46 godina. No, borim se jer mi tijelo još ne posustaje, a i imam obitelj odnosno petero djece pa moram zarađivati za život. Zašto je Amir uopće završio iza rešetaka?
Tamnoputi su zakinuti
- Prodavao sam drogu. Kada odrastaš u okruženju u kakvom sam ja onda misliš da je to u redu, to ti postane prirodno. Nemaš straha to činiti kao što ja pak imam panični strah od zmija za razliku od nekoga tko je odrastao u šumi. Dakako, danas žalim što sam to učinio jer ja sam uistinu mogao biti svjetski prvak. Žalim i zbog mojih sinova pred kojima se moram iskupiti. To je cijelo vrijeme bila moja motivacija dok sam bio u zatvoru, dati sinovima razloga da budu ponosni. Nažalost, puno je talentiranih tamnoputih ljudi koji su odrastali u getu i koji nikad nisu ostvarili svoj potencijal. I danas u životu uspije jedan od 1000 crnaca, uglavnom u sportu, a nešto i u glazbi.