POPULISTI OSVAJAJU EUROPU, HRVATSKA JOŠ UVIJEK OTPORNA
Hrvatska otporna, ali dokad?
Migrantska i financijska kriza stvorile su u Europi u posljednjih desetak godina trend koji nepogrešivo vuče Europu u smjeru populizma. U tom razdoblju europski građani sve više traže promjenu statusa quo, sustava za koji vjeruju da je podešen protiv njih. Alarmirana je Europa opet samo u jednom danu jer u utorak su u Italiji i Njemačkoj objavljeni rezultati anketa o popularnosti stranaka.
Prema njima, krajnje desna Liga postala je najpopularnija stranka u Italiji, prestigavši lijeve populiste iz Pokreta pet zvijezda, a desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) došla je na drugo mjesto po popularnosti u toj zemlji, prestigavši centrističke socijaldemokrate. No, te zemlje nisu usamljene u tom trendu. I dok Italija ima tradiciju stranaka s kraja političkog spektra, što se očitavalo u snazi Komunističke stranke do 1990-ih, Švedska ili Ujedinjeno Kraljevstvo bili su modeli demokracija bez utjecaja populizma. No, Švedski demokrati koji će u nedjelju pokušati osvojiti vlast ili britanski UKIP koji povlači glasove bivših desničara i ljevičara u toj zemlji, dokaz su da se stanje promijenilo.
Populisti kontra progresivaca
I dok gotovo više i nema zemlje koja je ostala imuna na zov onih koji su, barem to tvrde, u stanju riješiti ozbiljne probleme visokog javnog duga, previsokih poreza i migrantske politike preko noći, najgore je u srednjoistočnoj Europi. Dok su se populisti već stabilizirali na vlasti u Mađarskoj, gdje su pokazali i solidne ekonomske rezultate pa im je dugoročna perspektiva zapravo svijetla, počeli su mijenjati društva i u ostalim zemljama Višegradske skupine ili u Grčkoj gdje je krajnja ljevica zasjela u vladu.
Sukobi između populista i progresivaca u EU gotovo su se i institucionalizirali. Tomu svjedoči to što su prošli tjedan mađarski premijer Viktor Orban i talijanski vicepremijer Matteo Salvini prozvali francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za svog glavnog suparnika u Europi jer je “naklonjen imigraciji”. On je prihvatio poziciju njihova suparnika jer se, kako kaže, protivi nacionalizmu i politici mržnje. Kratki pregled Europe svjedoči da je Hrvatska zapravo začudno dobar primjer otpora populistima. Barem onima ozbiljnijima. No pitanje je koliko će to dugo trajati.
U ovom trenutku, iako se tragova populizma može naći u vjerojatno svim strankama, jedinom autentičnom populističkom strankom u Hrvatskoj smatra se Živi zid. Fenomen je koji je izrastao iz Facebook-prosvjeda 2011. godine i s deložacijama, koji raste na stalnoj kritici svih ostalih, koji se izbjegava ideološki svrstati pa nerijetko djeluje kao spoj lijevih i desnih ideja, ovisno o tome što mu u kojem trenutku odgovora. Uopće je veliko pitanje kako bi se Živi zid ponašao da dođe na vlast s obzirom na to da su mnoge ideje koje propagira potpuno neprovedive. Barem ne bez velikih pretumbacija i potresa.
Trenutačno je, sudeći po anketama, Živi zid treća politička snaga, ali s jako dobrom šansom da uskoro skoči za jedno mjesto. O čemu će uvelike ovisiti i rasplet situacije u SDP-u, odnosno hoće li se ta opcija uspjeti konsolidirati ili ne, ali i o tome hoće li se na hrvatskoj političkoj sceni u neko dogledno vrijeme pojaviti nova suvisla opcija koja će
LIDER ŽIVOG ZIDA MOŽE BITI ZADOVOLJAN RAZVOJEM SITUACIJE. OD PROSVJEDA 2011. DO DANAS ŽIVI ZID POSTAO JE TREĆA SNAGA
Ivica Relković: Iskustvo rata i nastanka države Hrvatsku štiti od populizma koji veliki dio birača i dalje osjeća kao ugrozu. Uspjeh zbog toga može imati samo nova ozbiljna opcija
privući velik broj birača koji u ovom trenutku ili već neko dulje vrijeme odbija izlaziti na birališta ili glasati za mainstream političke stranke – HDZ i SDP. Upravo na toj činjenici da te dvije stranke godinama ne rješavaju goruće probleme građana kojima nikako da krene nabolje Živi zid je i uspio nastati i rasti. Gdje mu je domet, tema je oko koje se politički analitičari ne mogu složiti.
Nismo završena priča
– Iskreno, mislim da nas ne dijeli baš mnogo od situacije kakva je trenutačno u Njemačkoj, odnosno od toga da Živi zid pretekne SDP i postane druga politička snaga. Nažalost, ali je tako. Naravno, postoji opcija i da se SDP konsolidira, a u tom slučaju formula je jednostavna – velika koalicija – kaže politički analitičar Davor Gjenero.
Drži i da Živi zid još nije došao do svog vrhunca. Malo raste, pa stane, pa opet malo raste, ali nikada ne pada, kaže. A dok je god tako, Gjenero ne vidi opciju da se na sceni pojavi neka nova populistička opcija koja bi ga mogla ugroziti.
Za razliku od njega, politički analitičar Ivica Relković drži da mjesta za strah od populista u Hrvatskoj nema jer Hrvatska nije završena priča.
– Može se dogoditi da Živi zid još raste, ali ne puno jer on je antisistemski, odrekao bi se EU i NATO-a, a to nije široki populizam. Ne doživljavam Živi zid takvom snagom kao što je AfD ili Pokret 5 zvijezda. Oni nemaju desni populizam, nisu radikalna desna stranka koja jača na antiimigrantskoj politici. Oni su klasična antisistemska stranka, bez lijeve ili desne ideologije – kaže Relković.
Uvjeren je i kako će se Živi zid do idućih parlamentarnih izbora, budu li redoviti, vjerojatno ispuhati, odnosno neće zauzeti bitno mjesto, i to zato što bi se na političkoj sceni mogla pojaviti nova ozbiljna opcija. Na pitanje zašto bi to Hrvati bili imuni na populiste kada u susjedstvu pa i u cijeloj Europi nitko nije, Relković ima zanimljivo objašnjenje.
– Za razliku od Srbije, mi nismo imali osjećaj državotvornosti otprije, a Slovenija, za razliku od nas, nije imala pravog rata i oni ne osjećaju nikakvu ugrozu. Naši birači, pogotovo desni, vode se i dalje onom: Samo da nam država ne propadne pa i deseti put glasuju za HDZ, koji, što god mi htjeli, još uvijek dobiva dobar dio glasova na onome kojemu su prije neki dan skandirali pred HDZ-om u pratnji Dade Milinovića – Franji Tuđmanu. Taj dio birača nas i dalje čuva od pravog populizma i to je razlog zbog kojeg kod nas i dalje nema desnog populizma. Iskustvo rata i nastanka države štiti nas od populizma koju veliki dio birača i dalje osjeća kao ugrozu. I zato uspjeha može imati samo nova opcija koja će biti ozbiljna – smatra Relković.
Da u Hrvatskoj od populizma, koliko god se činilo da je svakodnevna pojava, nema velikog straha jer je slab, spoznaja je od koje su došli i znanstvenici Marijana Grbeša i Berto Šalaj koji se upravo populizmom bave u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Dobar, loš ili zao”. U svom su istraživanju provedneom u Hrvatskoj detektirali lijevi, centristički, moralistički, poduzetnički i nacionalistički populizam, no ne i desni.