Agronom sam bez posla, idem i ja u Njemačku
Dino je jedini boksač na svijetu koji protiv Filipa Hrgovića, svog prijatelja, ima skor 2-0
Moj prezimenjak koji se bori s Hrgovićem bio je katolik, a onda je odlučio promijeniti vjeru i uzeo ime Mansour, što znači pobjednik Kad se saznalo da će se Filip Hrgović u svom prvom profesionalnom meču na hrvatskom tlu sučeliti sa izvjesnim Mansourom, Zagrepčanin Dino Mansour (27) počeo je primati pozive začuđenih prijatelja. - Zvali su me i govorili mi “nisam znao da si se vratio boksu”, “baš mi je drago da ću te opet vidjeti u ringu” i slično. Ispričao nam je tu zgodu hrvatski Mansour, danas diplomirani agronom Dino koji nije boksač koji će se u subotu sučeliti s Hrgovićem, ali s boksom i Hrgovićem ima jako puno poveznica. - Morao sam objašnjavati da je taj Hrgovićev protivnik zapravo Amerikanac koji igrom slučaja ima isto prezime kao i ja, ali se zove Amir. Zvao se dotični prije drugačije, no i on je kao i neki drugi američki sportaši promijenio vjeru, a potom i ime. - Američki Mansour je rođen kao Lavern Moorer, ali se u zatvoru preobratio. Prije je bio katolik, no onda je promijenio vjeru, ime i prezime.
Mansour znači pobjednik
Zašto je izabrao baš prezime Mansour, pokušao nam je objasniti upravo Dino kojem je majka Brunela Hrvatica, a otac Sirijac, zapravo sirijski student koji je pustio korijenje u Hrvatskoj. - Na arapskom jeziku riječ mansour znači pobjednik, pa je valjda zato izabrao to prezime. A Dino je bio pobjednik, a možda bi bio i danas da se nije ostavio boksa sa samo 19 godina. Rukavice je okačio o klin samo 14 mjeseci nakon što je postao juniorski prvak Europe kada se svima činilo da je pred njim svijetla boksačka perspektiva. Zar je moralo biti tako? - Glavni je razlog bio taj što sam svoju okolinu razmazio rezultatima pa se oko mene počeo stvarati ogroman pritisak, a bio sam premlad da bih se s njim mogao nositi. Taj sam pritisak osjećao sve dok nije ponestalo motiva i volje, dok mi nije postala muka ići na treninge, pa sam rekao dosta. Shvatio sam da se silim kako bih otišao i odradio treninge, a takvo što nema dugi vijek trajanja. Je li toj odluci pripomogao i studij agronomije koji je upisao? - Ne bi studij previše patio da sam ja nastavio boksati, mogao bih ja to sve “hendlati”, nego sam ja prestao uživati u boksu. Vidio sam da me to više ne raduje, da nekako više nema smisla. U Dinovu životu, čini se, više nema smisla živjeti u Hrvatskoj i čekati posao kojeg nema na vidiku. - Na burzi sam otkako sam za- vršio prve tri godine fakulteta, a službeno od ljeta 2015. kada sam diplomirao. Specijalizacija mi je bila fitomedicina, odnosno liječenje kultiviranih biljaka koje se uzgajaju za ljudsku prehranu. Poslao sam hrpu molbi za posao, na 99 posto nisam dobio odgovor. Zapravo, odgovor sam dobio samo jednom i to negativan. Nažalost, agronomija je u Zagrebu i okolici slaba. Jaka je u Slavoniji, a odande odlazi najviše ljudi. Bivša velika boksačka nada također odlazi trbuhom za kruhom. - Najprije je opcija bila Švedska, no odlučio sam da idem u Njemačku. U ponedjeljak sam krenuo s tečajem njemačkog i kada ga naučim do razine potrebne za polaganje ispita na Goetheovu institutu onda ću se tamo i zaputiti. A u Njemačku neće nasumce. - Tamo je već moj dobar poznanik, boksački trener Goran Babić Hambi s kojim imam neke planove. Osim toga, u Njemačkoj imam rodbine s tatine strane. Oni su, srećom, svi na vrijeme izbjegli iz Alepa i svi su živi i zdravi.
Hrgović bi mogao jako daleko
Je li Dino ikad kao klinac maštao o profesionalnom boksu, o ovome što radi sada njegov bivši klupski kolega Filip Hrgović? - To je zanimljivo pitanje. Otkada znam za sebe, nogomet mi je miljama ispred svih sportova. I dok sam ozbiljno trenirao boks, najviše sam volio igrati nogomet pa je moj tadašnji trener Leonard Pijetraj zbog mene dobio dosta sijedih. U klupske priče o boksu uopće se nisam niti pokušao uključivati jer nisam imao pojma o tim boksačima o kojima su oni pričali, no da su me pitali za nogometaše, znao bih sve. Zanimljivo je da je Filip Hrgović već izgubio od Mansoura. Zapravo, Dino Mansour je jedini teškaš na svijetu koji je Hrgu dvaput pobijedio. - Stariji sam od njega 11 mjeseci i ja sam to koristio pa sam ga pobijedio na juniorskom prvenstvu države i na jednom turniru. Oba puta na bodove. S obzirom na to da su bili klupski “suborci”, koliko su bili žestoki njihovi sparinzi? Obojica su visoki 198 cm, a Mansour je u svojim natjecateljskim danima varirao između 109 i 116 kg, dok je Hrgović sada negdje na 102-105 kg. - Poprilično. To je bilo stalno dokazivanje. Dino i Filip bili su prilično različiti borci. - Ja sam uvijek išao na nadigravanje, da u borbi ostanem netaknut jer ako iz ringa izađeš bez pola glave, a suci ti dodijele pobjedu, to nije pobjeda. Filip je pak u svojim borbama išao na glavu, ulazio bi u izmjene s nižim boksačima što nikad nije mudro činiti. Znao je dosta primiti, srećom puno više je zadavao. Prilično ga je nosio temperament. Dokle Filipa u profesionalnom boksu može odvesti njegov talent? - Nakon dulje pauze koju je imao nakon olimpijske bronce, i za vrijeme koje je tapkao u mjestu, sada sve ide dobrim smjerom. Koliko vidim, odlučio je graditi profi karijeru bržim putem, a negdje između 10. i 15. meča mogao bi napasti neki svjetski naslov.
Moj otac Abdul-Malek je Sirijac iz razrušenog Alepa, srećom nitko od rodbine nije stradao