Nisam odgajan da idem lakšim putem Jakova Mustapića pripremao je ovo ljeto otac Ivan, još uvijek aktualni hrvatski kopljaški rekorder
Valjda je sada vidljivo da tu nije bilo nikakvog nepotizma. Da osjetim da je mene netko ugurao u repku, sam bih odstupio Premda je Hrvatska izgubila prvu od dvije pripremne utakmice sa Slovenijom (86:87), u tom je porazu bilo i nešto dobro. Kao što veli izbornik Anzulović, dobro je to što su se njegovi izabranici uvjerili da se bez radnog dijela igre ne može dobiti niti puno slabiji suparnik, a dobitak je i nastup Jakova Mustapića (24, 193 cm). Nerijetko osporavani branič pokazao je koliko je važna tjelesna pripremljenost pa je, uz odličnu obranu, zabio 25 koševa (trice 4-5) uz šut iz igre od 80 posto (9 od 12). - Ušao sam u igru opušteno. Dao sam sve od sebe u obrani, a to mi je puno donijelo i u napadu. U posljednje dvije utakmice reprezentacije, protiv Rumunjske i Slovenije, Mustapić je šutirao trice 7 od 9 pa je tajna takve preciznosti zacijelo i u onome što je radio preko ljeta. A u srpnju i kolovozu “angažirao” je vlastita oca da ga kondicijski pripremi. Jakovljev je otac Ivan Mustapić, još uvijek aktualni hrvatski kopljaški rekorder (82,70 metara). - Osim treninga izdržljivosti radili smo i treninge preciznosti pa je Jakov u prosjeku dnevno zabijao 500
trica i 150 bacanja. Bez 500 ubačaja dnevno Jakov nije mogao završiti trening. Sve se to zbivalo, kako kaže tata Mustapić, u “rajskom parku” za trening, na obiteljskom imanju kod Brinja. - Koristili smo školsku dvoranu u Brinju pa se zahvaljujem ravnateljici Mariji Vičić, ali i vanjski teren koji imamo na našem posjedu, baš kao i teretanu i saunu. Za dužinska trčanja koristili smo i jednu stazu od 5-6 kilometara, zaklonjenu šumom. U dvorani smo radili na stabilizaciji mehanike šuta, da steknem automatizme i da mi izbačaj uvijek bude jednak. Da bi što bolje spremio svoga sina za novu sezonu, tata Mustapić je tome podredio cijelo ljeto. - Pitao sam oca može li ovo ljeto odvojiti za mene. Jest, ja još uvijek nemam klub, no nakon ove partije pojavilo se dosta interesenata pa se nadam angažmanu u jednoj od jačih liga u Europi. I Jakov se složio s izbornikom da je poraz od prilično oslabljene Slovenije bio dobra opomena. - Da smo u posljednjem napadu zabili i pobijedili, možda bi zažmirili na neke stvari. Ovako ćemo sve gledati s povećalom. Ovaj branič atletskih atributa dobro zna koja je njegova uloga. - Uz Bojana i Darija i njihovu napadačku moć, moja je uloga da “kopam” u obrani, a u napadu što mi dođe. Spomenuta dvojica su mu i najveća podrška u reprezentaciji. - Još prije utakmica s Italijom i Rumunjskom, Bojan je kod mene potaknuo rasterećenost. On jako dobro razumije košarku i znao je što mi treba pa me opustio riječi- ma podrške koju imam i od bivšeg cimera iz mlađih uzrasta Darija Šarića. Ovih seniorskih godina gotovo sam zaboravio koliko je on vrhunska osoba i još bolji igrač. Nažalost, kako se po percepciji Hrvata uvijek nešto krije u pozadini, tako se i za Jakova pričalo da je u reprezentaciji samo zato što je njegov otac, uspješan poslovni čovjek, prijatelj s čelnicima HKS-a. - Nadam se da nakon posljednje dvije utakmice oko mene više nema upitnika i da sada mogu mirno naprijed. Valjda se sada vidi da nije bilo nikakvog nepotizma. Da osjetim da je mene netko ugurao u reprezentaciju, a da to ne zaslužujem, ja bih se prvi zahvalio izborniku. Nisam odgojen da u životu koristim benefite niti da idem lakšim putem. I doista, nakon što su ga u Cedeviti procijenili nedovoljno talentiranim, igrao je za Zabok, Kvarner, Jolly, Osijek i poljski Krosno. Možda je sada došlo vrijeme da netko veći prepozna njegovu iznimnu radnu etiku, odličan timski duh, ali i ono što može ponuditi na parketu?
Bez 500 ubačaja dnevno Jakov nije mogao završiti svoj trenažni dan, ističe otac Ivan U Cedeviti su rekli da nije talentiran pa je igrao u Zaboku, Osijeku, Kvarneru, Poljskoj...