MOLITVA, MISA I ISPOVIJED PRIJE VAŽNOG BOKS-MEČA

UHrvatskoj stasa neka nova generacija mladih ljudi i to se ne može sakriti. Primijetio je to i pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski, koji je prije početka mise koju je na mnogobrojnom zagrebačkom hodočašću predvodio kardinal Josip Bozanić, rekao kako je u Mariju Bistricu stigao u noći i negdje oko ponoći otišao do bazilike, gdje ga je iznenadio tamošnji prizor. U bazilici je bilo bdjenje, tj. cjelonoćno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, ali je ona bila premala primiti sve mlade koji su te večeri dopješačili do tog najvećeg hrvatskog marijanskog svetišta, pa su mnogi ostali klečati ispred crkve. Prizor je to koji bi, zacijelo, svakoga ostavio bez daha. Mnoštvo mladih, na koljenima usred noći, u tišini ispred prepune crkve… Slučaj je htio da se istih dana u javnosti pojavila vijest o pobjedi mlade hrvatske boksačice Ivane Habazin, koja je novinare ostavila bez teksta kada je na pitanje kako se pripremala toga dana za obranu svjetske titule rekla kako je toga dana išla – na misu. „A dan prije toga?“, pitali su je. „Također sam bila na misi. I na ispovijedi“, odgovorila je, a na pitanje kolega iz naše redakcije uoči natjecanja za što će moliti, rekla je: „Ne molim se za mnogo toga na temu boksa, posebice da mi Bog donese pobjedu, već samo da prođe sve u redu, da ni ja ni protivnica ne budemo ozbiljnije ozlijeđene.“Ovoga ljeta na Mladifestu u Međugorju o svojoj vjeri snažno je svjedočanstvo izrekla atletičarka Blanka Vlašić, a prije nje (sjećate se toga još uvijek, zar ne) o duhovnosti i vjeri svjedočio je nogometni izbornik Zlatko Dalić, i to ne samo riječima, nego prije svega svojim rezultatom i držanjem tijekom cijeloga svjetskog prvenstva, a napose porukom o poniznosti i skromnosti, vrijednostima koje su posve potisnute iz javnoga diskursa. Bujajuća duhovnost među mladima je očita i riječ je o rastućem trendu posljednjih godina, koji je javno popraćen njihovim svjedočanstvima. No, oni u njima ne govore o sebi i ne glorificiraju svoje rezultate, nego upravo govore o kršćanskim vrijednostima, koje nose u sebi i koje, htjeli ili ne, nužno promoviraju svojim načinom života. To je silno ohrabrujuće za ovu zemlju, jer duhovnost mladih i njihova sve brojnija svjedočanstva dolaze „odozdo“, što je jasan znak njihove autentičnosti i snage. Nema mnogo Hrvata koji postižu vrhunske sportske ili druge rezultate, no sve je više onih koji među tim vrhunskima otvoreno govore o ulozi duhovnosti i vjere u svome životu, a koju su ugradili i u temelje svojih uspjeha. Snažna je to poruka ne samo ovoga trenutka nego i vremena koje dolazi. Taj trend je ohrabrenje za budućnost ove zemlje, jer univerzalne vrijednosti koje današnji mladi promoviraju bude nadu da će u ovoj zemlji zavladati sklad i harmonija te da će postati ugodno mjesto za život svima, a ne samo uskom krugu političkih i moćnih elita. Čija bi se naizgled velika sila pred tim vrednotama i te kako mogla uskoro rastopiti. •