Novi, povoljni vjetrovi na Tri mora

Čitava Europa vratila se s mora i prionula na posao. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker vraća se danas formi godišnjeg “govora o stanju Unije” pred zastupnicima Europskog parlamenta. Iz njegova tima najavljuju da će to biti govor za pamćenje, pun vrlih, novih ideja o smjeru Europe. O nekima, poput uspostave europske granične i obalne straže s 10.000 naoružanih pripadnika, već smo pisali. Ili o ideji oduzimanja prava veta državama članicama u 40-ak područja i politika o kojima države članice okupljene u Vijeću EU sada odlučuju jednoglasno, a Juncker će predložiti da ubuduće odlučuju kvalificiranom većinom. Među tim područjima bit će i pregovori o proširenju, što znači da bi Komisija rado vidjela situaciju u kojoj, primjerice, Hrvatska nema alate da blokira Srbiju baš na svakoj stepenici njezinih pregovora s EU. Ali, o tom potom. Na drugoj strani EU neki drugi vratili su se s mora i kreću – na Tri mora. Summit neformalne inicijative Tri mora, treći po redu nakon Dubrovnika 2016. i Varšave 2017., održava se u Bukureštu sljedećeg tjedna. Velika novost: Juncker će biti ondje, što signalizira

Tri mora trebaju vjetrove koji su čvrsto euroatlantski. Dakle, i za očuvanje jedinstva EU i za očuvanje transatlantske suradnje

da će ovaj summit inicijative imati poruku koja je vrlo pro-EU. Za, a ne protiv Bruxellesa, institucija i mainstream politike Europske unije. Uz Junckera, kao još jedan naglasak te poruke, bit će u Bukureštu i njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas. Njemačka na ovom summitu postaje partner inicijative Tri mora, što poljski i hrvatski predsjednički diplomati koji od početka vode ovu inicijativu opisuju kao svojevrstan zaokret Njemačke prema Tri mora, no isto se može reći i obrnuto, da je to i zaokret inicijative Tri mora prema Njemačkoj i jezgri EU. Summit u Dubrovniku skicirao je temelje ove neformalne inicijative. Summit u Varšavi dao joj je političku vidljivost i zamah jer je na njemu sudjelovao i predsjednik SAD-a Donald Trump. Sljedeći korak je implementacija projekata i summit u Bukureštu fokusirat će se upravo na to. A za implementaciju projekata energetske, prometne i digitalne infrastrukture na uspravnici sjever-jug između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora potreban je novac. Puno, puno novca. Kojeg, kao što znamo, u Europskoj uniji ima europski proračun, dakle Komisija, a imaju ga i europske investicijske banke, koje će pratiti kakvi vjetrovi pušu na Tri mora. Ako su ti vjetrovi antieuropski, to možda može biti super za desni komentarijat koji živi u iracionalnim snovima da je Trumpova želja da razbije jedinstvo i snagu EU nešto od čega se mogu platiti računi u svakodnevnom životu. Ali nije super ako želite nešto zaista izgraditi. Za takvo što trebate vjetrove koji su čvrsto euroatlantski. Dakle, i za očuvanje jedinstva EU i za očuvanje transatlantske suradnje. Inicijativa Tri mora, nakon malo zbunjujućih signala iz Trumpova varšavskog govora, okreće se vjetrovima suradnje s institucijama EU. Zbog toga Juncker i Maas u Bukureštu. I to je dobra vijest. Jer, inicijativa Tri mora od početka je zamišljena kao platforma za bolje infrastrukturno povezivanje u smjeru sjever-jug po ovom istočnijem dijelu EU, gdje su infrastrukturne veze uglavnom u smjeru istok-zapad. Takvo povezivanje onda donosi gospodarski rast te jačanje otpornosti i energetske neovisnosti svih tih država članica EU. Nikad ta inicijativa nije bila zamišljena kao platforma za konfrontaciju jednog tabora unutar EU s drugim, niti kao platforma za otvorenu konfrontaciju s Rusijom, niti kao nekakav novi američki trojanski konj u EU. Neki su, ruku na srce, pokušavali vući u tom smjeru, ali Tri mora nikad nisu bila o tome. Sada se na summitu u Bukureštu to i potvrđuje. Što je dobro. Možda je vrijeme da se to pomirenje i vraćanje inicijative Tri mora u sferu racionalnog dogodi i na unutarnjopolitičkoj sceni u Hrvatskoj. Prečesto se o Tri mora pisalo kroz iracionalnu prizmu u kojoj se, kao, predsjednica bori na strani Washingtona i protiv tobožnjeg vraćanja Hrvatske na Balkan, a premijer se, kao, bori na kontra strani, uz bok Bruxellesa i Berlina. Pa da onda, kao, EU i premijer koče izgradnju LNG terminala na Krku, a predsjednica i Washington ubrzavaju. Što je imalo veze sa stvarnošću otprilike onoliko koliko je financiranje iz SAD-a dosad pratilo tu priču s LNG terminalom na Krku: nula. Za razliku od europskog proračuna, koji je za taj projekt stavio na stol 124 milijuna eura. Sad kad treba početi s ozbiljnom implementacijom projekata inicijative Tri mora, pravo je vrijeme da ta inicijativa odbaci teret iracionalnih geopolitičkih fantazija i da se fokusira na bitno.