Nahranio sam Mesića, Bandića, a želja mi je da vola ispečem i za predsjednicu

VPiše: SUZANA LEPAN ŠTEFANČIĆ Snimio: DAVOR JAVOROVIĆ olom koji je on ispekao brk su omastili i nekadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, i bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Zube u sočno meso iz njegove pečenjare “zario” je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Podulji je popis onih koji su jeli volove, bikove ili junice pečene “pod palicom” Željka Strilića, ugostitelja iz Stare Jošave nadomak Orahovice. Pekao je on juneće grdosije od Vukovara pa sve do Dubrovnika. Jedan je od, nesumnjivo, najboljih “majstora za volove” u Hrvatskoj. – Najgladniji nam je smazao kilogram i pol mesa, odjednom! Je li mu pozlilo, to ne znam, ali brzo je otišao kući – smješka se Željko. Pita li ga se u čemu je njegova tajna, ispucat će – u ludosti. Jer, da bi nahranio gladna usta, javnosti poznata ili nepoznata, posao je to koji traje i do 26 sati. Kad ga preuzmu iz klaonice, vola stavljaju na ražanj, učvršćuju i natapaju začinima. – Ne solimo ga na tradicionalan način, već ubrizgavamo salamuru. Za june od 500 do 550 kilograma, što je najčešća težina koju pečem, trebamo 15 do 20 litara salamure i u njoj stoji pet do sedam sati u hladnjači – započinje naš sugovornik. Da bismo ga samo postavili na ražanj i začinili, četiri čovjeka imaju što raditi dva sata, pa i dulje.

Pet metara drva za vola

Na govedo od pola tona izliju i isipaju, u prosjeku, deset kilograma soli, 12 litara ulja, 6 kilograma Vegete. Dodaju i lovorov list te “mrvicu” ljute i slatke mljevene paprike. – Volom od oko pola tone nahranimo 500 do 600 ljudi. Na teren stižu usred noći i postavljaju životinju na pečenjaru. – Vatru palimo obično u 2 sata iza ponoći, odnosno pet do sedam sati prije rezanja. Kada prvi sloj, od sedam, osam centimetara, bude pečen, režemo ga i to meso stavljamo u tepsije na vatru, kako bismo ga još pola sata do sat dodatno omekšali. U istom se umaku, inače, kasnije kuhaju krumpiri. Režemo sloj po sloj, ponavlja se to tri do četiri puta, a od rezanja prvoga do posljednjeg sloja prođe sedam sati. Da bi cijeli vol ili bik bio pečen, okrećemo ga na vatri, dakle, 12 do 13 sati – opisuje. Koliko je volova ispekao u 25 godina “staža”, ni sam ne zna – brojku 100 odavno je premašio. Položio je, sigurno, i nemalenu šumu drva. – Najbolji su grab i bukva, a potro- šimo četiri do pet metara drva, što za vola, što za završavanje voletine u tepsijama i kuhanje krumpira – navodi. Ogule i po 450 kilograma krumpira. Toliko ih se pojelo, primjerice, kada su za Hvidru pekli dvije junice u Zagrebu, na sportskim igrama invalida Domovinskog rata u listopadu 2015. godine. Nahranili su tada 1300 duša. Svi se krumpiri gule ručno jer se temeljitije očiste i veća je iskoristivost, a za ovu zagrebačku feštu taj je posao odradilo pet žena. – U pola pečenja iznenada nas je tada posjetio gradonačelnik Milan Bandić. Jeo je i on, oduševio se ručkom. Obećao nam je i pokoji posao pečenja vola, dosad nije ispunio obećanje, ali možda hoće – šali se on. Nema zgode i prilike za koje Željka nisu zvali da peče volove. Najčešće se, zapravo, pojašnjava nam, peče junica od pola tone, čije je meso i najkvalitetnije, a kada treba nahraniti više od 600 gostiju, onda na ražanj stavljaju bika jer je on, u većoj kilaži, manje mastan. No, u narodu je uvriježeno za sve to reći: “Okrenuli smo vola”. Što je mlađe meso, to je ukusnije. – Pekli smo lani u zagrebačkoj Gornjoj Kustošiji vola za okladu staru čak 12 godina. Dva prijatelja kladila su se hoće li Hrvatska do 2010. godine imati nuklearku. Doduše, ulog je bio manja životi-