Impresivno razotkrivanje zla u psihotičnom finalu serije

King bez Kinga recept je koji ispočetka nije previše obećavao, pogotovo nakon što nam je glavni glumac Andre Holland ostavio prilično blijed dojam u prvim epizodama tumačeći Henryja Deavera. Rijetkost je da “showrunneri” uspiju okrenuti priču i razviti ritam tako da serija zadrži gledateljstvo pa i popravi brojke. No s Castle Rockom to je uspjelo i bez književnog predloška najvećeg pisca horora i trilera, a to je, dakako, Stephen King. Iako je King bio uključen u stvaranje ove serije kao izvršni producent pri čemu, očito, nije ispuštao konce iz svojih ruku, svejedno treba imati iznimno kreativan um kako bi se dovoljno dobro dočarao Kingov multiverse i kako bi se u seriju uvrstile mnoge referencije na druga Kingova djela. Najteže je ipak od gledatelja sakriti stvarnu prirodu likova, njihova okruženja, značenje događaja sve do kraja kada će se sve otvoriti poput školjke, a opet ostaviti dovoljno za još. Dobro su procijenili na Huluu i debelo prije kraja prve sezone da Castle Rock valja produljiti barem za još jednu. Ringišpil kroz koji su nas scenaristi proveli u deset epizoda serije doista kao da je pisao sam King, tek se u nekim trenucima priča rasteže toliko da prijeti da izađe iz piščeva svijeta Castle Rocka, zatvora Shawshank, Jerusalem’s Lota i drugih izmišljenih mjesta. Cijelu seriju očekujemo da se finišira ono što se nudi, da Henry i The Kid konačno pronađu svoje iskupljenje i vrate se u normalan život, no ispast će ono što je daleko očitije – The Kid je personifikacija zla s jasnom porukom kako zla ima svugdje oko nas, samo je pitanje na koji će se način i u kojem obliku pojaviti. I pri tome nitko ne može biti pošteđen, u ovom slučaju cijeli Castle Rock pod utjecajem je moći dečka koji je očito sam Sotona. I u nadi da će Henry na kraju odabrati krenuti njegovim stopama, on mu otkriva sve, ne libeći se pri tome žrtvovati bilo koga na tom putu. Ali zlo se može i zatomiti pa tako Henry i odlučuje. U tome je i temelj sljedeće sezone jer on The Kida ne uništava, radije ga drži negdje pri sebi, na starom mjestu u zatvoru koji je sada pra- zan. Nema očite motivacije zašto to Henry čini, ali je sigurno ga to drži spokojnim, kao da misli da je zlo moguće imati pod nekom kontrolom, pa i da je moguće vaditi ga prema potrebi. Začin su cijele priče impresivne glumačke role, prije svega veteranke Sissy Spacek, svakako i Scotta Glenna, spomenuli smo da je Andre Holland dobio na momentu kako je serija protjecala, dok je uloga Billa Skarsgårda daleko teža nego što se to u prvi mah čini. I u svojoj psihotičnoj tišini on nas sa svojim The Kidom dovodi do onog karakterističnog Kingova melankoličnog završetka. Jer zna da ide i druga sezona i da će taj mir brzo završiti.