Pijanstvo je alat koji podcrtava ludilo života
Predstava “Pijani” Ivana Viripajeva otvorila kazališnu sezonu Gavelle
Dramski tekst ruskog pisca, glumca i redatelja režirao je slovenski redatelj Vito Taufer, a dramaturg je Dubravko Mihanović bojana.radovic@vecernji.net “Pijani”, dramski tekst suvremenoga ruskog pisca, glumca i redatelja Ivana Viripajeva, teško se probio na scenu Zagrebačkoga dramskog kazališta Gavella. Trebali smo ih vidjeti još prošle sezone, u režiji Borne Baletića, a kazališni kuloari tada su brujali o velikom neslaganju redatelja i glumačkog ansambla. Ravnatelj Gavelle Boris Svrtan odgodio je predstavu i tako su upravo “Pijani” postali posljednja premijera u njegovu ravnateljskom mandatu, prije nego što Gavellu preuzme redatelj Dražen Ferenčina. A “Pijani” su velik zalogaj, onaj koji traži maksimalan angažman redatelja, ali i dramaturga, te svakog od glumaca ponaosob. Naime, tekst donosi tek okvirne upute, npr. “mlada, lijepa djevojka”, te je potrebno stvoriti likove, ali i ozračje priče, koja se događa jedne noći negdje u velikom gradu (Moskva ili Zagreb sasvim je svejedno) u ovom našem suludo brzom i stresnom svijetu. A svi su likovi u svakom svom trenutku bivanja na sceni (mrtvi) pijani, što je kazališni hod po oštrici noža, situacija koja lako može kliznuti u neželjenu karikaturu.
Mračna verzija “Pijanih”
Redatelj Vito Taufer i dramaturg Dubravko Mihanović (po prijevodu Irene Lukšić) odlučili su se za mračnu verziju “Pijanih”, za razliku od beogradske verzije predstave koju je u Ateljeu 212 režirao Boris Liješević, a koju smo vidjeli 2016. na Danima satire. Taufer i Mihanović slijede onu staru izreku: Što trijezan misli,
Možda je to pomalo seksistički dojam, ali vjerujemo li lakše pijanim muškarcima? Taufer i Mihanović slijede onu staru izreku: Što trijezan misli, pijan govori