Valutna klauzula (ne)poštena
Presuda Županijskog suda u Zagrebu izazvala pomutnju, ali u povodu revizije trebala bi biti preinačena, imajući na umu odluku Ustavnog suda Što je sad to, pitaju se građani koji su u sporu s bankama zbog “švicaraca”!? Kako je moguće da Županijski sud u Zagrebu donese presudu prema kojoj je valutna klauzula u švicarskim francima jasna, razumljiva i uočljiva te stoga ne podliježe testu poštenosti. Kako je to moguće nakon što je Sud Europske unije u Luksemburgu 30. travnja 2014. protumačio kako treba ocijeniti je li neka ugovorna odredba jasno i razumljivo sastavljena. Zatim, nakon što se i naš Ustavni sud 13. prosinca 2016. pozvao na tu odluku pa je Vrhovni sud bio prisiljen promijeniti prijašnje stajalište (identično spornom županijskom), da bi onda konačno Visoki trgovački sud 14. lipnja 2018. presudio da je takva ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna. Čudi se tomu još više odvjetnik Eugen Zadravec, koji nam je jučer potvrdio kako je njemu odbijen tužbeni zahtjev protiv Zagrebačke banke, a u kojem je tražio poništenje ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Čim je dobio tu presudu, odvjetnik je napisao reviziju Vrhovnom sudu. Nesporno je da će odvjetnikova revizija biti usvojena jer na to upućuju spomenute sudske odluke, a osobito je teško suprotstaviti se obrazloženju Ustavnog suda. Tehničko je objašnjenje da je Županijski sud presudu u povodu tužbe odvjetnika donio 3. srpnja 2018., a odluka Visokog trgovačkog suda je, iako je donesena 19 dana prije, objavljena nakon što je dostavljena svim strankama – 11. srpnja. Tako da je Županijski sud u Zagrebu nije vidio, premda je Županijski sud mogao i trebao znati što se u predmetu “švicarac” događalo vezano i za stajališta Ustavnog suda te odluku Vrhovnog suda da slučaj vrati Visokom trgovačkom sudu. Međutim, odvjetnik Zadravec upozorava kako to skreće stvar sa stvarnog problema, a taj je da Županijski sud u Zagrebu nije poštovao stajališta iz odluke Europskog suda u Luksemburgu u predmetu C-26/13. U toj je odluci navedeno da se potrošač nalazi u slabijem pregovaračkom položaju u odnosu na poduzetnike (banke) te da se stoga razumljivost ugovorenih odredbi ne može svoditi isključivo na formalnu i gramatičku razumljivost, već potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija mora biti u stanju procijeniti ekonomske posljedice. Ustavnom sudu nije bilo jasno zašto je Vrhovni sud zaključio da ugovorena valutna klauzula ne podliježu testu poštenosti, za razliku od promjenjive kamatne stope.
Ustavnom sudu nije bilo jasno zašto je Vrhovni sud zaključio da valutna klauzula ne podliježu testu poštenosti, a promjenjiva kamata da