Ne dirajte drugi stup jer nećete imati novca za mirovine
Izračun mirovinaca pokazao da bi prebacivanje osiguranika u 1. stup budućim vladama stvorilo obveze od čak 111 milijardi kuna, i to samo za mirovine aktivirane do 2039. S VLADINIM PRIJEDLOGOM DRUGI STUP JE UGROŽEN JER BI SE TEK 2039. VEĆINI IZJEDNAČILE MI
Predlažu Vladi da nastavi privatizaciju HAC-a, ACI-ja, HEP-a, Janafa... jer mogu uložiti 15 milijardi kuna
Vladina ideja da potakne prebacivanje štednje iz drugog stupa u proračun tako što samo onima koji joj prepuste svoju mirovinsku štednju osigurava 27% dodatka na mirovinu ne samo da je nepravedna već je i potencijalno opasna za javne financije u budućnosti.
Matematički dokaz
Izračun Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima (UMFO) pokazao je da bi tim potezom Vlada Andreja Plenkovića stvorila obveze budućim vladama od čak 111 milijardi kuna, i to samo za isplatu mirovina građana koji bi mirovinu aktivirali do 2039. Budući da to nijedan proračun u budućnosti ne bi mogao izdržati, i matematički je dokazano da bi Vlada za isplatu mirovina novac morala osigurati ili kroz veće poreze ili pak posegnuti za smanjenjem mirovina. Jednostavnije, novac koji ste već uštedjeli u drugom stupu bio bi potrošen, a u budućnosti vam nitko ne bi mogao jamčiti visinu mirovine. Proračun bi privremeno profitirao povlačenjem štednje iz drugog stupa, ali dugoročno bi taj pristup doveo do neizdrživih opterećenja pa je točna teza da se mirovinska reforma temelji na otimanju novca budućih generacija za plaćanje trenutačnih obveza. Vodeći ljudi iz sustava obveznih mirovinskih fondova zato apeliraju da se primijeni njihov model po kojem bi 27% dodatka dobivali svi građani, pri čemu bi oni koji štede u oba sustava taj dodatak primijenili na onaj dio uplata koji ide u prvi stup, a to je 75% iznosa doprinosa. Resorni ministar Marko Pavić danima ponavlja da to znači trošak od 40 milijardi kuna, što jest točno u jako dugom razdoblju, ali mirovinci ističu da tek od 2030. trošak države premašuje milijardu kuna godišnje, a do tada je riječ o znatno manjim obvezama. Tako se u 2019. za izjednačavanje prava onih koji štede isključivo u prvom stupu i onih koji ulažu i u drugi stup treba izdvojiti samo 27 milijuna kuna, a do 2022. ukupno 309 milijuna kuna. Kada bi svi dobili 27% dodatka, nikome se ne bi isplatilo povlačiti štednju u prvi stup i riskirati da mu mirovina ovisi o obećanju političara i stanju javnih financija. S druge strane, usvoji li se Vladin prijedlog, drugi je stup ugrožen jer bi se tek 2039. većini izjednačile mirovine iz prvog i drugog stupa.
Mirovinci daju odgovor i na pitanje kako osigurati novac za dodatak svima pa predlažu Vladi da u sklopu reforme korigira limite ulaganja kako bi mogli više ulagati u hrvatsko gospodarstvo te nastavi privatizaciju. Izračunali su da bi u preuzimanjem 60 posto HAC-a i ARZ-a, kupnjom 50 posto dionica ACI-ja, oko 30 posto HEP-a te četvrtine Janafa mogli uložiti i do 15 milijardi kuna, a istovremeno državi smanjiti javni dug za 5,3 posto BDP-a te trošak kamata svake godine za 820 milijuna kuna, čime bi se oslobodio novac za dodatak i jačanje drugog stupa. Pozivaju i da se iz izračuna mirovina iz II. stupa izbaci švicarsku formulu, što bi smanjilo troškove sustava i povećalo mirovine za pet do deset posto. U obveznim mirovinskim fondovima leži 95 milijardi kuna, a 30 milijardi kuna je zarada koju je sustav za štediše ostvario od osnutka. Taj je novac osobna imovina građana, ali predstavlja i nacionalnu štednju koju je uz relaksiranje pravila za ulaganja moguće usmjeriti u jačanje gospodarstva i razvoj projekata pa su mirovinci pozvali Vladu da nastavi s privatizacijama zračnih luka, HPB-a, Podravke, Končara, alternativnih izvora energije i drugim javno-privatnim partnerstvima.
Drugi uvode sličan sustav
Sustav kombinirane mirovinske štednje ne isplati se jedino građanima s prosječnom plaćom manjom od 2100 kuna, a to su uglavnom ljudi koji imaju kratak staž ili nisu bili prijavljeni na puno radno vrijeme. UMFO stoga upozorava da bi se za taj segment građana trebao uvesti dodatak koji bi se isplaćivao kao socijalna naknada, ali isključivo na temelju imovinskog cenzusa, odnosno onima koji nemaju veliku imovinu ili mirovinu iz inozemstva. Zaključno ističu da su vodeći ekonomski instituti u Njemačkoj preporučili uvođenje kapitalizirane štednje, odnosno 2. stupa, da su sustav sličan našem uveli Nizozemci, a da Poljaci, koji su drugi stup ukinuli, sustav opet osnivaju.
PRIJEDLOG: 27% SVIMA, ALI ONIMA KOJI ŠTEDE U OBA SUSTAVA TAJ BI SE DODATAK PRIMIJENIO NA ONAJ DIO UPLATA KOJI IDE U PRVI STUP, A TO JE 75 POSTO IZNOSA DOPRINOSA