Smatrali ga kržljavcem
Bernabeu ispratio Modrića ovacijama i povicima: ‘Zlatna lopta, zlatna lopta!’ Hoće li se to ostvariti, vidjet ćemo ovaj ponedjeljak
Od svih trenera samo je Tomo Bašić u Modriću s 18 godina vidio svjetsku klasu
Tomislav Dasović Ilija Lončarević u Dinamu priključio je juniora Luku sa 17 godina mladoj momčadi plavih, a kod njega je i debitirao za prvu momčad Tri dana uoči dodjele Fifine nagrade The Best za najboljega svjetskog nogometaša naš kandidat Luka Modrić u velikom je stilu najavio dolazak u London, za razliku od cmizdravoga Cristiana Ronalda čije su suze zbog crvenog kartona u Valenciji obišle svijet. Kako li će tek plakati u ponedjeljak ako ga i ova nagrada zaobiđe... Modrić je u utakmici s Romom u 85. minuti ispraćen s terena uz skandiranje Bernabeua: “Zlatna lopta, Zlatna lopta!”
Poslao Modrića na šišanje
– Sretan sam što su tribine pjevale o Zlatnoj lopti, sretan sam i zbog lijepih riječi suigrača i navijača. Naravno da bih volio osvojiti tu nagradu, no nisam time opsjednut niti o tome razmišljam. Individualna priznanja su sjajna, no ako ih ne osvojim, baš se ništa ne mijenja – kazao je Modrić koji je prvi iskorak prema seniorskom nogometu napravio u proljeće 2002. godine u – Dinamu. Tada je još kao 17-godišnji junior bio priključen tadašnjoj mladoj momčadi plavih koju je oformio sportski direktor Ilija Lončarević, a vodio ju je današnji izbornik reprezentacije Kuvajta Romeo Jozak. Znaju li Kuvajćani da ste kao mladi trener u Dinamu svojedobno vodili najboljega nogometaša Svjetskog prvenstva Luku Modrića, pitali smo Jozaka koji se svojedobno pohvalio kako je mladoga Luku jednom nakon treninga bio poslao na – šišanje. – Znaju Kuvajćani toliko podataka o meni da sam se iznenadio. A Modrić? Bilo je to davno, još tamo 2002. godine, sezonu prije negoli će Luka otići u Mostar. Bio je talentiran, bio je igrač koji nije mogao izgubiti loptu, po tome ga pamtim. Ali pamtim i da je tada imao “15 kg”, imao “metar šezdeset” i nitko od nas trenera u školi nije tada mogao tvrditi da će Modrić postati ovo što je danas – kaže Jozak. Iskusni nogometni stručnjak, 73-godišnji Ilija Lončarević (danas šef struke u trećeligašu HAŠK-u), savršeno se sjeća rostera Dinamove mlade momčadi od prije 16 godina. – Iz ‘84. godišta uzeli smo Dragu Papu, a iz Lukina ‘85. Čalu, Cavrića, Bulata, Cindrića te sve kadete ‘86. godišta: Ćorluku, Lončarića, Radaša, Jurina, Miru Šarića, Đurđeka, Glavinu, Karduma, Josipa Mikulića... Ti dečki su preko vikenda nastupali za kadete i juniore, a dio njih u ponedjeljak za mladu momčad u tadašnjoj Ligi mladih – govori Lončarević. Jeste li uočili da u toj momčadi raste budući najbolji nogometaš svijeta? – Nisam, kao što to nije mogao reći nitko u to vrijeme, osim pokojnoga Tomislava Bašića iz Zadra koji je Modrića i doveo u Dinamo. Za igrača s tim fizičkim atributima rijetko koji stručnjak može tvrditi – taj će sebe izvući. Bez obzira na njegov intelekt, njegovu tehniku... Ali bio je zanimljiv, zbog svoje raznovrsnosti u tehnici, u nuđenju, otkrivanju, agilnosti... – nastavlja Ilija. Pa opet, unatoč svim kvalitetama, Luka Modrić u Dinamu je bio otpisan i u ljeto 2003. poslan u Mostar? – Nezgodno mi je o tome govoriti jer na neki način sam sebe diskreditiram. Kad sam došao za sportskog direktora, a pozvali su me Ćiro Blažević i Zdravko Mamić, rekao sam im da me prva momčad ne zanima i da ću se posvetiti igračima koje je Ćiro bio otpisao: Eduardu, Ćosiću, Kwediju... I onda sam formirao mladu momčad koja je bila poligon za mlade igrače. U zimi su otišli Eduardo i Tomić u Inter, a da ja to nisam znao, nitko me nije obavijestio, nitko me nije o tome pitao. U ljeto sam jednoga dana pak na hodniku u klubu vidio ljude iz Zrinjskog koji su došli na sastanak s Mamićem i Luka je nakon tog sastanka bio poslan u Zrinjski. I opet me nitko nije pitao – ističe Lončarević. Da su vas pitali, biste li ga i vi poslali u Mostar? – Bih, ako je on sam htio tamo ići, nema problema, dapače.
Debitirao kod Ilije
U doba tinejdžerstva vidjeli ste i Niku Kranjčara i Luku Modrića. Usporedba? – Niko je pokazivao veliki talent, a najveći minus koji ga je pratio kroz karijeru bila je nedovoljna agilnost za veznoga igrača koja te dovodi u situaciju da se možeš ponuditi ili otkriti. Otkrivanje je najveće znanje igre, vizija, to je ono što imaš u glavi. Niko je bio previše statičan, za razliku od Luke koji je tada neusporedivo više trčao, a sada u Realu igra “hodajući”, zato što ima tako klasne suigrače. Modrića sam u ruke dobio i u svojoj nesretnoj epizodi u Dinamu 2005. godine kada smo završili u “ligi za bedaka”, kada smo ga vratili iz Intera, a Ćorluku tamo ostavili. I pogriješili smo. Naime, u Dinamu je tada bilo previše turbulentno za mladoga Luku, momčad nije bila kvalitetom dorasla situaciji – zaključio je Lončarević, kod kojega je Modrić odigrao prvu seniorsku utakmicu za Dinamo. Bilo je to 12. ožujka 2005. u Maksimiru, protiv Kamen Ingrada (2:1). Za plave su igrali: Vasilj, Buljat, Ješe, Sedloski, Čale (Mujčin), Drpić, Tomić (Pranjić), Modrić, Ljubojević, Eduardo da Silva (Štrok), Zahora.