Produljeni radni vijek trebao bi biti usklađen sa životnim vijekom u pojedinim zemljama

Tzv. mirovinska reforma. Kako je drukčije nazvati nego takozvana? Sve što se radi s mirovinskim sustavom ide na teret radnika. Je li to onda reforma? Produljuje se radni vijek koji bi, ako ništa drugo, trebao bi biti usklađen sa životnim vijekom. Životni vijek u razvijenim zemljama EU nekoliko je godina dulji od onoga u Hrvatskoj. Što će reći da ćemo uz jednako dugi radni vijek u našim mirovinama ipak uživati kraće od umirovljenika u razvijenim zemljama EU. To očito nije važno. Ako gledamo broj radnih sati kod nas i u razvijenim zemljama EU opet ispada da radimo više. Da, da sad se postavlja pitanje efektivnog rada o tome se opet može razgovarati, jer brojke kojima se tu barata ipak nisu egzaktne. Ovo su faktori koji bi u ozbiljnoj reformi bili uzeti u obzir. I kao da to nije dosta još nam onda žele sredstva koja smo uplaćivali u II. stup uzeti. Da, da uzeti, a ono s onih 27% samo je pokriće za otimačinu. Sada dolazimo do penalizacije prijevremenog umirovljenja. Uz mirovine koje su kakve jesu je li logično da se radnici žure u mirovinu. Prijevremeni odlazak u mirovinu nije odluka radnika, već rezultat propadanja firmi pa onda pritisaka koji poslodavci rade na radnike da bi otišli u mirovinu, neredovita isplata plaća od poslodavaca, neplaćanje prekovremenog rada, isplata dijela plaća na ruke itd. Sve ovo dovodi do nezadovoljstva radnika i sve ovo su faktori s kojima se svima nama netko od članova obitelji susreće. Kada je tako, onda to nije slučaj i nije rijetko već je uobičajeni način poslovanja naših novokomponiranih kapitalista. Što je država učinila da u ovome uvede reda? Ništa? Dapače, država stimulira isplaćivanje minimalne plaće. Koja to još država čini? Zašto država ne uvede obavezu plaćanja prekovremenog rada i rada nedjeljom u novcu, a ne plaćanje slobodnim danima. Zašto država prihode za mirovine ako već postoji „rupa“ne poveća svojom racionalnošću? Što su sindikati učinili u borbi za radnika kojeg predstavljaju? Ustvari ništa, a sindikalni vođe svoje pozicije u pravilu koriste za osobne probitke. Uostalom neki od vrlo glasnih sindikalista u životu ništa drugo ni nisu radili već bili sindikalisti. S tom razlikom da su se do uspostave države bavili zimnicama, svinjskim polovicama, sindikalnim izletima itd., a sada se navodno mogu boriti za radnička prava. Kako da ne. Kada bi država sve ovo dovela u red više bi novca bilo u proračunu, a i ukupan iznos novca za mirovine bio bi veći. I u stvari to bi bila reforma, a ovo o čemu sada govorimo i što se sada naziva reformom s reformom nema apsolutno nikakve veze. I ovo kao i sve u ovome društvu opet se lomi preko leđa onih koji su najmanje krivi za postojeće stanje. Dokle tako? “Što su sindikati učinili u borbi za radnika kojeg predstavljaju? U biti ništa, a sindikalni vođe svoje pozicije koriste za osobne probitke.”