Šibenske teće, plus zvjezdica Michelina
Običaj je dobar objed zasladiti rožatom, kroštulom, fritulom... Ne, ne, fritula i kroštula nisu isto!
U tećama se krčkaju riblje juhe, buzare od rakova ili školjaka, brudet..., a, bogami, fino miriši i s gradela, ražnja ili ispod peke U gradu u kojem još uvijek – barem kod domaćih gostiju – marenda dominira nad pizza cutom, jeftinim i sve češćim zalogajem turista, dobro je namjerniku znati gdje je najbolja spiza. Doduše već i svjetski gurmani znaju da je u Šibeniku najbolji hrvatski restoran s najboljim chefom i da Pelegrini ima i Michelinovu zvjezdicu, kao i da je murterska konoba Boba na prestižnoj listi, ali o šibenskoj gastroponudi treba se pisati i pisati... I o mnogim drugim restoranima i konobama koje se recenzijama žestoko natječu i na brojnim turističkim stranicama. Koliki je gastronomija dobitak za šibenski turizam, najbolje je u nekoliko rečenica nakon objave uoči ove turističke sezone o Michelinovoj zvjezdici za Pelegrini istakla direktorica Turističke zajednice Šibensko-kninske županije Željana Šikić. – Pelegrini je jedan od tri restorana u Hrvatskoj s Michelinovom zvjezdicom, a sigurna sam da će u Šibenik i našu županiju privlačiti još više gostiju. Gastronomija je neizostavno vezana za svaki oblik putovanja i privući ćemo još više gurmana. I ovim putem čestitam chefu Rudiju Štefanu na velikim priznanjima i zahvaljujem na razvoju kvalitetne gastronomske ponude naše županije – istaknula je u povodu toga Željana Šikić.
Tradicija duga 8000 godina
A evo kako šibenski pijat dodatno prezentiraju u šibenskoj turističkoj zajednici. – Pravi gurmani znaju što se krije ispod poklopaca šibenskih teća i što miriše sa žara. U tećama se kuhaju fina jela, preko buzare od rakova ili školjaka, do brudeta, variva od povrća, rižota od mesa ili plodova mora, variva od grahorica, izvrsne riblje i mesne juhe te nezaobilazna blitva kao univerzalan prilog gotovo svim jelima... Već samo ovo turistima koji još i rujnu i listopadu stignu do Krešimirova grada slina krene na usta, ali u odnosu na ono što slijedi u pozivu šibenskih turističkih i ugostiteljskih djelatnika gotovo pa da je ovo prvo bilo samo predjelo... jer slijedi “konkretno...” – Na žaru se na gradelama, ražnju ili pod pekom, peku ribe, rakovi, školjke, svinjetina, janjetina, teletina, meso peradi, povrće... pripremaju se ukusna jela ista kakva su, pokazala su to arheološka istraživanja, pripremali naši preci prije više od 8000 godina – ističu iz šibenskog TZ-a ponudu ugostitelja koji po pitanju deserta također kao i većina Dalmatinaca barem iz pozadine odgovaraju: “Najslađe je zasladiti s još malo janjetine.”
Maraština i debit
Ozbiljno, kao tradicionalne deserte u šibenskoj kuhinji navode rožatu – kolač od jaja, mlijeka i karamele; fritule koje rade od dizanog tijesta s dodatkom grožđica i likera, a oblikuju se u kuglice veličine šljive i prže u vrelom ulju. U šibenskom svijetu slatkog su i kroštule, koje se spravljaju na isti način kao i fritule, ali imaju oblik dugih traka, koje se potom prže u ulju... Šibenska vina, maraština, debit, nekad najbolja vina i sorte na svijetu poziv su i ljubiteljima dobre kapljice... Od Šibenčana možete i naučiti štošta i o povijesti šibenske gastronomije i o spomeniku školjci pidoči, ali i arambašićima, kobasicama, srdelicama, šalši od pomidora, palenti... U svemu nabrojenom – fali li što? Možda drniški pršut, kaštradina, možda pod peradi objašnjenje da je to pivac ispod peke? Ili da među brojnim školjkama ima i prstaca, ali naravno ne sa šibenskog područja nego iz Neuma...? Kako bilo, gosta na šibenskom području (d)očekuje dina hrana i dobra vina. Na njemu je samo da bira: hoće li u restoran, konobu ili neki agroturizam, hoće li u vinariju ili, možda, pivnicu? Evo i ja ogladnija i ožednija... Oj, šibenska kužino, pardon, pismo mila...