Bjelica u istoj situaciji kao Lopetegui u Real Madridu i Tuchel u PSG-u
Dinamo ove sezone ima dva vratara u sjajnoj formi, nikad se ne zna tko je jedinica
Hrvatskim je vratarima jedini problem što ih ima toliko kvalitetnih, a na golu može biti samo jedan robert.junaci@vecernji.net Jedna priča ili vic kažu da su u najmanju ruku čudaci, da ne budemo bezobrazni, bubnjari, plivači prsnim stilom i nogometni golmani. Druga će reći – imala majka dva sina, jedan glup, drugi golman. Nije to izmislio potpisnik ovih redaka koji je uzgred – bio golman, i to ne baš uspješan... No, u današnjem nogometu imati pravog golmana je čudo. I ne samo danas, nekadašnji nogomet počivao je na kičmi koja je počinjala od golmana, a danas je uloga tog čovjeka među malo više od sedam metara razmaknutih vratnica daleko značajnija nego u vrijeme Monsidera ili Beare. Danas su golmani stupovi igre, pravi golman, odnosno na hrvatskom vratar, ali to nekako više podsjeća na ključara, danas mora imati tehniku nogom, dati točan pas, čitati igru i u njoj sudjelovati, više ni bubreg nije dosta... Imao sam privilegij triput razgovarati s Peterom Schmeichelom, s Buffonom, Van der Saarom, veličinama koje su obilježile nogomet. Danas se od golmana traži puno više od pukih Monsiderovih iskoka na centaršut i hvatanja lopte jednom rukom, danas golman mora biti i igrač, dati dobar pas, razigrati zadnju liniju, otvoriti napad... Vidjeli smo takvih golmana, Neuer, Buffon, Casillas, De Gea, Oblak... No, to je samo uvod u ono što mi imamo, a imamo puno. Subašić je otišao iz reprezentacije, a imamo Kalinića, Livakovića, Zagorca, Posavca... imamo sjajnih golmana i jedini im je problem što ih stvarno ima. A u svakoj momčadi može braniti samo jedan. Baš ta dvojba sad se događa Dinamu (Livaković i Zagorac) i Rijeci (Sluga i Prskalo), nažalost ne i Hajduku koja je svoja tri sjajna golmana pustio za sitniš i srećom doveo Posavca. Dinamo, a o njemu je zapravo riječ, ima dva odlična čuvara mreže. Dominik Livaković sad je drugi golman naše reprezentacije, a Danijel Zagorac pokazao je kakav je kapacitet. Na strani Zadranina Livakovića su godine i on je strašan potencijal koji iza sebe već ima i velik broj prvoligaških utakmica. Za tog pristojnog, sjajno odgojenog i radišnog dečka već je bilo upita stranih klubova, no on postoje projekt Dinama koji je svoje projekte sjajno prodavao i to su svakako velike prednosti ovog Zadranina koji je pošao školu u Stanovima, kojem je savjetnik Subašić, kojeg je trenirao legendarni Deda u Zagrebu. I u Dinamu brani odlično. No, s druge strane, odlično brani i Danijel Zagorac, 31-godišnji Drnišanin koji je karijeru napravio u RNK Splitu. Iskusniji je, nabrijaniji lik koji će na treningu, kad nije zadovoljan sobom, lupiti glavom u vratnicu. Uz to, treneri koji su ga vodili u Dinamu, na upit koji ima je najpozitivniji igrač svlačionice, rekli su – Zagorac. Lijepo je kad trener ima slatke brige, vrhunsku konkurenciju. Livaković je dosad u Dinamu bio broj 1. No, ovog ljeta trener Nenad Bjelica ima tu slatku ,ali nezahvalnu brigu, Livaković je bio s reprezentacijom u Rusiji i donio srebro, a Zagorac je u međuvremenu branio sjajno. I što sad? Možda nije nezgodno biti u koži trenera Real Lopeteguija koji mora dvojiti između dosad fenomenalnog Keylora Navasa i 60-milijuna vrijednog Thibauta Courtoisa ili onoga što mora proći novi trener PSG Tuchel koji mora dvojiti između legendarog Buffona i 15 godina mlađeg Areole. – Zagorac će ove sezone sigurno imati veću minutažu nego dosad – kazao je trener Dinama Nenad Bjelica. Dakle, neće braniti samo u kupu i to je sjajno jer taj čovjek je zaslužio puno više. No, za Bjelicu je najvažnije, a Zadranin i Drnišanin to neće znati prevesti, što nisu “jalnuši”, što se međusobno podržavaju. Kako bilo, za golmanski Dinamo nema brige. Cijeli tekst čitajte u MAX-u.