Mladi su to ljudi, i sportašima se dogodi pijanstvo, ali ne smije dvaput
Premda u reprezentaciju dolaziš dobrovoljno, to ne znači da se možeš ponašati kako te volja, ističe najtrofejniji europski klupski trener Željko Obradović
Na zadnjem Final Fouru Eurolige sva trojica preostalih trenera bili su moji učenici. Ili kao treneri (Itoudis) ili kao igrači (Jasikevičius, Laso) Dražen Brajdić Ako se nekoga može proglasiti ambasadorom Zadar Basketball Tournamenta, onda je to svakako najtrofejniji europski klupski trener, deveterostruki europski prvak Željko Obradović, koji nije propustio nijedno od pet izdanja turnira. Kako su mu zbog igranja za svoje reprezentacije neki igrači došli u posljednji čas, ni on nije ravnodušan na probleme koji proizlaze iz hladnog rata Fibe i Eurolige.
Neke čudne odluke
– Uvijek kažem igračima da za reprezentaciju trebaju igrati, da je to najveća čast, ali samo u pravo vrijeme, a Fibini kvalifikacijski prozori u studenom i veljači to nisu. Nije normalno da reprezentacije igraju bez svojih najboljih igrača, a takvi su u to vrijeme u NBA ligi i Euroligi, no očito da to nekome nije jasno. Zahvaljujući inzistiranju Fibe na zimskim “prozorima”, dogodit će se i neke bizarne situacije. – Na isti dan igrat će se kvalifikacijska utakmica Turska – Španjolska, ali i međusobni susreti euroligaša iz tih zemalja. Tko bi u tom sukobu koji trese europsku košarku trebao prvi popustiti? – Hoće li NBA popustiti? Lani je u NBA ligi bilo 85 igrača koji nisu mogli igrati za svoju reprezentaciju. Ako NBA liga to ne dozvoljava, zašto bi to činila Euroliga, odnosno igrači sami jer ja nikad igraču nisam rekao da ne može igrati za svoju reprezentaciju, to je isključivo njegova odluka. Kako objasniti da aktualnog europskog prvaka (Slovenija) na SP-u neće biti? – To stvarno nije normalno. Osim toga, zar nije bilo bolje kada su europska prvenstva bila svake dvije godine nego, kao sada, svake četiri. Sve su to odluke koje su meni čudne. Prilično čudno bilo je i to kada se čak i njemu, čovjeku koji je sa svojom reprezentacijom bio svjetski prvak, dogodio debakl na Eurobasketu u Beogradu (2005.) u vlastitoj zemlji pa je zacijelo pozvan da kaže koje to zamke vrebaju izbornike nacionalnih vrsta.
Ključna je motivacija igrača
– Kreneš s najvećom mogućom motivacijom, napraviš popis i onda ti njih petorica kažu da su ozlijeđena, a druga petorica izmisle neki razlog da ne igraju. Potom kreneš raditi, no krenu i ozljede. Osim toga, neki su igrači u reprezentaciju dolazili radi “izloga”, a sada više ne. Ipak, nijedan od njih ne može me uvjeriti da mu reprezentacija nije donijela nešto dobro, nešto što u klubu ne može dobiti. Koliko je s igračima u reprezentaciji teško upravljati? – Nikad nisam imao problema s najboljima, onima koje vi zovete zvijezdama. To su obično i pravi ljudi. Ne postoji na svijetu taj koji te može spriječiti ako ti želiš, uz uvjet da ti nacionalni Savez plati osiguranje. Tvoj NBA klub ne može ti zabraniti, može samo predložiti, a ti si taj koji odlučuje. Ključna je i motivacija igrača. Iako u reprezentaciju dolaziš dobrovoljno, to ne znači da se možeš ponašati u stilu “došao sam i mogu raditi što hoću”. U tom slučaju bolje je da ne dolaziš jer, kada nosiš grb nečije zemlje, onda su norme ponašanja nužne. Kako bi najveći među trenerima reagirao da čuje da mu se neki igrač vratio u hotel reprezentacije kasnije od dozvoljenog i pri tome još i malo “veseliji”? – Treba imati i razumijevanja, to su mladi ljudi pa se i pijanstvo dogodi. No tada ti kao trener s njim obaviš razgovor, a i kažeš ostalima da to ne može tako ići. Ako se pak sve to ponovi, onda više nema uvjeravanja, nego ga šalješ kući. Jer, ako takvo što više puta tolerirate, onda je to loš primjer drugima koji će pomisliti da je to prihvatljivo ponašanje. Kako te stvari Obradović regulira u svom Fenerbahçeu? – Ja na početku svake sezone kažem da nisam policajac i da neću nikoga pratiti, ali da svi oni moraju paziti kako se ponašaju jer svakodnevno predstavljaju svoj klub. Ja igrača nikad nisam kaznio novčano, ali jesam na način da je morao odvesti cijelu momčad na večeru pa nam to posluži da se družimo i napravimo bolju atmosferu. Na početku sezone obično ja budem taj koji je zakasnio, namjerno, pa odvedem momčad na večeru. Za primjer. Kao trener tog istog Fenerbahçea, Obradović je u sastavu imao i hrvatskog i srpskog Bogdanovića. – Žao mi je što ih nisam spojio. To bi bilo sjajno da sam baš njih dvojicu imao na poziciji dva i tri. Obojica su u NBA ligu otišla s 25 godina? – Obojica su otišla u pravom trenutku, što potvrđuje i status koji imaju u svojim NBA klubovima. Bojan je došao do statusa startera, do igrača za kojeg trener zove akcije, a Bogdan je najbolji igrač Sacramenta. Bojan ima nevjerojatne ruke, njegov šut ne dolazi iz nogu, nego ruku, a on s lakoćom šutira trice s 10-11 metara, a i odlično čita blokove. Još može napredovati u igri s loptom.