Kako je Boris Jokić i drugi put doktorirao
u ljevičarske i beogradske mitove o ustašama isključivo kao zločincima. Sada im se suseljani spremaju odati počast spomen-pločom s njihovim imenima. To bi trebalo učiniti svuda u Hrvatskoj. I ni za to ni za odnos prema NDH i ustašama ne pitati Goldsteina, Markovinu, Jakovinu, Klasića, Bernardića, Teršeličku, Pusića, Miletića... koji neprekidno “isleđuju” ustaše, a zapravo “isleđuju” i optužuju Hrvatsku. Ne baš malu pljusku dobili su oni, pogotovo beogradski propagandisti, koji ustrajno Hrvatsku optužuju za ustaštvo, genocidnost, ugrozu Srba, ugrozu ljudskih prava i druga zločinstva i nevaljalstva. Možda je nisu ni očekivali od Borisa Jokića, bivšeg voditelja reforme školstva. Utoliko prije što je u svojoj knjizi na engleskom, koja je njegova doktorska disertacija, baš u stilu beogradske propagande, kao uzrok velikosrpske agresije naveo referendumsku i saborsku odluku o samostalnosti i neovisnosti premda je agresija počela prije tih odluka!!! Prvi je to otkrio prof. dr. Miroslav Furić, a poslije su o tom Jokićevu “soroševskom radu najgore vrste” govorili i Slobodan P. Novak i drugi. Sada je Jokić odbio sudjelovati na jednom skupu u Beogradu jer će na njemu biti i Aleksandar Vučić te je njegove usporedbe Hrvata s nacistima i Hrvatske s nacističkom Njemačkom nazvao “sramotnim i pogrešnim”. Napomenuo je kako se “današnja Hrvatska, kao i većina europskih zemalja, suočava s nekim izazovima, ali kako velika većina njezinih stanovnika stoji iza principa zapadne demokracije i promovira ljudska prava”. Ta bi većina zacijelo pozdravila Jokićevu odluku, a možda će netko primijetiti da je i drugi put – doktorirao. nikad nisam cijenio, anemičan je kao i Plenković, koji put sam znao napisati kako se duh 85-godišnjaka našao u tijelu 35-godišnjaka. Bezličan je, nema baš nimalo karizme, ali što to imaju njegovi protivnici, koje osobine dobrog vođe, koje programe, koje gospodarske koncepcije, koje vizije Hrvatske... koje bi im pred Bernardićem davale prednost? Niša drugo nego borba za vlast, za vlast koju su imali i prokockali i u stranci i u državi i ružne uspomene koje o njima imaju birači. Kažu da ne zna voditi stranku i da joj zbog toga stalno pada rejting, no koji bi je od njegovih protivnika bolje vodio? Umjesto da protoku vremena, demokratskim i stranačkim pravilima puste da učine svoje, umjesto da stranku ne razbijaju, čine sve da je što više oslabe. A tako zapravo slabe i Hrvatsku. Stara je istina – za neku je zemlju pogubnije kad ima lošu oporbu nego kad ima lošu vlast.