Kada je to budućnost postala psovkom?

Budućnost je pred tobom, hrabrilo se nekada mlade kada im nešto nije u tom trenutku pošlo za rukom. Danas takav izraz gotovo znači psovku. Zavladao je strah od budućnosti. U zemljama EU živi više od 38 milijuna mladih u dobi od 18 do 24 godine. Većina njih studira (40,4 posto) ili radi (27,4 posto), dok ima i onih koji rade i uče (17,8 posto), ali njih čak 14,3 posto ne radi ništa. Ne rade i ne uče. Nazvani su NEET (not employed and not involved in further education or training). Prema podacima Eurostata najviše NEET mladeži ima u Italiji (25,7 posto, a na Siciliji ih je čak 39,6 posto), a zatim dolaze Cipar (22,7 posto), Grčka (21,4 posto) i Hrvatska (20,2 posto)…, a najmanji ih je postotak u Nizozemskoj (5,3 posto), Sloveniji (8 posto), Austriji (8,1 posto) itd. Možda je i zato u Italiji, posebno na jugu zemlje, na izborima pobijedio Pokret 5 zvijezda (M5S) koji obećava plaću bez rada, a možda se i zato u Hrvatskoj stalno raspravlja je li bolje bilo u socijalizmu ili je sada bolje.

Prema riječima sv. Augustina, postoje tri vremena: sadašnje u prošlosti (pamćenje), sadašnje u sadašnjosti (gledanje) i sadašnje u budućnosti (iščekivanje). Naš mozak poima prošlost kao prostor koji smo ostavili za sobom, a budućnost ono čemu idemo ususret. To je dokazao i eksperiment znanstvenika milanskog učilišta Bicocca (objavljen na prvoj stranici znanstvenog časopisa Cortex), koji su osobama zatvorenih očiju kazali neku riječ koja je označavala budućnost (primjerice: sutra) i oni su trebali koraknuti naprijed (i obrnuto). Onda im je kazano da trebaju koraknuti naprijed kada im je kazana riječ koja označava prošlost (primjerice: jučer) i obrnuto. Kasnilo se s reakcijom (istina, samo 200 tisućinki sekunde) s korakom naprijed na riječ koja je označavala prošlost. Vrijeme je relativno, kaže Einstein, ali i dodaje kako ono za nas ima vrijednost s obzirom na to što činimo dok ono prolazi. Lakše je govoriti o boljoj prošlosti nego koraknuti u budućnost.