ZAŠTO HRVATSKE VLADE NE PROVODE REFORME

Zakoni se pišu za posebne skupine

KADA SVI SHVATE DA ĆE IM MIROVINA BITI NA RAZINI SOCIJALNE POMOĆI, ONDA ĆE SVE ŠTO SE DOGAĐA POSTATI MALO MANJE SMIJEŠNO. TAKO POSLODAVCI NA VRIJEME NISU SHVATILI ŠTO SE DOGAĐA PA SU OSTALI BEZ RADNIKA Poslodavci traže hitno provođenje plana ukidanja parafiskalnih nameta. Ne provede li se to do kraja godine, bit će prekasno. Administrativno rasterećenje obećavale su i prijašnje vlade...

Ova je godina po najavama Vlade trebala biti reformska. Najavljivalo se smanjenje dugova i kontrola rashoda u zdravstvu, rasterećenje gospodarstva od prekomjernih administrativnih troškova, efikasnija državna i javna uprava itd. No, vrijeme prolazi, a koliko napreduju reforme, svjedoči i najnoviji “vapaj” iz Hrvatske udruge poslodavaca da je stanje na tržištu rada toliko loše da moraju otkazivati poslove jer nemaju radnika. Iako im planovi ministra financija donose manja davanja za doprinose, kažu da to nije dovoljno i od države traže hitno provođenje plana ukidanja parafiskalnih nameta. Poručuju da će, ne provede li se to do kraja godine, biti prekasno.

Konkurentnost na slabim plaćama

Administrativno rasterećenje, odnosno ukidanje suvišnih parafiskalnih nameta obećavale su i sve prijašnje vlade i dio takvih davanja tijekom godina doista je ukidan ili smanjivan, no poslodavci upozoravaju da su neki od preostalih potpuno nelogični pa spominju, primjerice, obvezno baždarenje termometara za meso. Skup i neefikasan javni sektor i ranije se spominjao kao razlog zbog kojega Hrvatska ima visoke poreze i zbog čega, tvrde poslodavci, ne mogu biti ni konkurentni ni radnicima privlačni u odnosu na okruženje. Sindikalac Krešimir Sever stvari, međutim, vidi nešto drukčije.

– Poslodavci su godinama gradili konkurentnost na slabim plaćama i pritom dobivali potpore za svašta. Tvrdili su da naši ljudi malo rade, da su nestručni, no sada su granice otvorene, radnici više ne žele raditi za tu plaću i njihova politika obila im se o glavu – govori Sever.

Da je odgovornost za stanje u kojem su se našli dobrim dijelom na samim poslodavcima, smatra i Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.

– Otkako je prije tri godine krenuo oporavak, udio dobiti u BDP-u raste brže od udjela plaća. Dakle, od rasta su više koristi imali vlasnici kapitala nego radnici. Čini mi se da su oni prespavali situaciju u protekle tri godine u smislu ulaganja u radnike i borbe za njih – kaže Lovrinčević. Dodaje da problema i prostora za promjene ima i kada je riječ o trošenju države, ali kako HUP nikada nije našao za shodno uključiti se u tu raspravu.

– Primjerice, nitko iz HUP-a nije izgovorio nijednu riječ vezano uz povlaštene mirovine, koje primaju akademici, saborski zastupnici, sve do branitelja – tvrdi Lovrinčević. Smatra da bi “nulta točka” mirovinske reforme trebala biti definiranje korisnika koji mirovinu stječu na temelju rada i onih na temelju posebnih prava.

– To Vlada nije htjela napraviti jer, kada bi to napravila, javni diskurs vrlo brzo otišao bi prema tome tko je uplatio, a tko nije i tko ima kakva prava. Kada svi shvate da će im mirovina biti na razini socijalne pomoći, onda će sve ovo što se događa postati malo manje smiješno, kao što poslodavci na vrijeme nisu shvatili što se događa pa su ostali bez radne snage – upozorava Lovrinčević. Kaže da se iluzije polako iscrpljuju i kada je riječ o zdravstvenom sustavu, gdje se očekuje da će svi imati besplatno zdravstvo, a da pritom nitko ne želi ozbiljnije participirati.

Hrvatska nije jedina zemlja EU koja muku muči s izostankom reformi, no činjenica je da smo, po analizi Europske komisije, uz Cipar i Italiju jedina zemlja s prekomjernim

makroekonomskim ravnotežama. Susjedna Slovenija više nema ni makroekonomske neravnoteže. Prethodna, Cerarova vlada najviše je radila na poslovnom i investicijskom području. Proveli su i obuhvatnu reformu tržišta rada, a rezultat je rast od 5 posto. Novi premijer Marjan Šarec najavljuje reforme u zdravstvu, sustavu nacionalne sigurnosti i javnoj upravi.

Kako je to učinila Italija

Brojne reforme pokrenute su i u Italiji, koja je s Hrvatskom ostala u skupini s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama. Vlada lijevog centra premijera Mattea Renzija predložila je, među ostalim, i reformu parlamenta i ukidanje Nacionalnog vijeća za ekonomiju i rad (CNEL), svojevrsnog trećeg doma parlamenta, no reformske namjere zaustavljene su mu na referendumu 2016. Nova vlada Luigija Di Maija i Mattea Salvinija predlaže smanjenje broja parlamentaraca s 945 na 600. Zbog talijanskih računa i visokog duga (132 posto BNP-a), koji su Italiji prijetili sudbinom Grčke, vlada Marija Montija (od 2011. do 2013.) donijela je niz zakona koji su bili usmjereni na štednju i mogućnost pokrivanja troškova. Usvojena je mirovinska reforma nazvana po ministrici ekonomije profesorici Elsi Fornero koja je predviđala postupno povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu s time što se već 2012. prešlo sa 60 na 65 godina života. Salvini sada želi ukinuti “Fornero”, odnosno mirovinski zakon, kojim se postupno povećavala dobna granica za odlazak u starosnu mirovinu. Predlaže da se, umjesto sa 67, u mirovinu odlazi sa 62 godine života i 38 godina staža.