Stipe Botica, predsjednik Matice hrvatske:
Hrvatskoj danas ne trebaju veliki, nego normalni Hrvati
Nikad nisam pripadao nijednoj stranci. Nadomjestak za tu vrstu pripadnosti uvijek mi je bilo razumno hrvatstvo, ali nema toga što bi moglo nadomjestiti moj osjećaj pripadnosti hrvatskome narodu.” Tih 28 riječi, koje nam je izrekao dok smo razgovarali u redakciji Vijenca, možda ponajbolje označava habitus prof. dr. Stipe Botice, novoga predsjednika Matice hrvatske (MH), koji je na tu dužnost izabran u lipnju ove godine. Botica je inače profesor s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, što je bio i njegov prethodnik akademik Stjepan Damjanović, te možemo reći da su se matičari odlučili za svojevrsni kontinuitet na čelu kulturne ustanove koja se diči poviješću dugom 176 godina.
Hoćete li što mijenjati, popravljati u Matici?
Mijenjati ponešto hoću, a popravljati ono što se uočilo kao nedostatak. Neke se stvari jednostavno moraju prilagoditi i vremenu i okolnostima u kojima se djeluje. Onako kako je papa uoči Drugog vatikanskog koncila rekao: treba nam aggiornamento (posuvremenjivanje, nap.a.). I Matici je potrebno sadržajno i organizacijsko posadašnjenje premda je ona ustanova s čvrstom fizionomijom i stabilnom strukturom.Na skupštini u Rijeci Predsjedništvo je prihvatilo prijedlog da se izradi zakon o Matici hrvatskoj. Zašto je potreban taj zakon? O potrebi zakona o MH raspravljalo se i u prethodnom mandatu i mogu reći da u tome nemamo jedinstven stav. Treba li udruzi kakva je Matica poseban zakon da bi djelovala? Ona djeluje po vrlo čvrstim pravilima te mnogi članovi Glavnog odbora i Predsjedništva nisu uvjereni da bi Matica takvim zakonom profitirala. Najvjerojatnije je to potaknuto pogledom na slične ustanove, kao što su HAZU i Leksikografski zavod, čije je djelovanje regulirano posebnim zakonima. Matica i u svome ustroju i djelovanju znatnim dijelom izlazi iz tog okvira i ne znam što bi taj zakon bitno promijenio u njezinu poslovanju i radu. O tome ćemo još temeljito raspravljati.
Je li u pozadini želja za većom državnom potporom?
Pa Matica bi sutra prihvatila financijske modele kakve ima HAZU, ali to nije moguće. Ona iz proračuna već dulji niz godina dobiva pet milijuna kuna, premda je nakon uspostave hrvatske države taj iznos bio i 13 i pol milijuna kuna, pa se postupno smanjivao. Od 2000-ih tim se sredstvima, kako jednom reče jedan od ministara, Matica hrvatska „držala na preživljavanju“.
Glavni tajnik Zorislav Lukić rekao je na skupštini da je gotov prijedlog zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika te da je o tome obaviještena Vlada.
Nacrt prijedloga toga zakona učinjen je u Matici prije sedam-osam godina i usklađen je sa zakonima nekih europskih država, naročito slavenskih, koje su vidjele da je u globaliziranoj Europi dobar dio javne komunikacije ili na engleskom ili nekom drugom velikom svjetskom jeziku, i da je stoga potrebno „u javnoj uporabi“zaštititi nacionalni jezik. To je bila intencija našeg nacrta, koji je dugo bio u ladici, a prije dvije godine malo je revidiran. Glavni je problem bilo to tko će nadzirati uporabu jezika, a i odredbe o sankcijama bile su gotovo neprovedive. Revidirani nacrt poslan je u Vladu sa željom da MH bude predvodnik zajedničke skrbi o javnoj uporabi hrvatskoga jezika.
Čini se da ministarstva kulture i znanosti nisu pretjerano zainteresirana za vašu inicijativu? Dobro ste to uočili. Mislite li da je hrvatski jezik ugrožen?
Ugroza jezika u javnoj uporabi apsolutno je uočljiva. Premalo se brinemo o ljepoti, čistoći i ispravnosti govora na raznim stranama našega jezika. Ugrožen je onoliko koliko je u globaliziranom svijetu ugroženo sve što ima predznak nacionalnoga.
Kanite li surađivati s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje?
Ne, na toj razini ne kanimo, ali je MH spremna surađivati sa svim ustanovama koje se zdušno brinu o hrvatskom jeziku. Ne možemo mi zanijekati pravo na brigu o jeziku nijednoj ustanovi koja to želi, ali nitko ne može imati monopol nad nacionalnim bogatstvom, kakva je sveukupna povijest našega jezika, pa i njegova normativna strana. Očigledno je da Hrvati u tom pogledu znaju činiti gluposti. Imamo više pravopisa, a razlikuju se u sitnicama. Pouzdani stručnjaci kažu da je u svima čak 98 posto stvari isto, zajedničko, jer je zadano. Jezikom se ne može manipulirati.
Mislim da je u uporabi više pravopisa zbog financijskih razloga. Nakladnici i autori ponajprije gledaju svoj interes, a u toj bitki strada jezik. Je li moguće iznjedriti zajednički pravopis?
Trebalo bi biti moguće, ali u našim okolnostima bojim se da nije moguće. U prvom redu mislim na utilitarnost jer su financijski učinci od pravopisnih priručnika znatni, a danas, u oskudici svega i svačega, borba za svaku kunu vrlo je jaka. Do konsenzusa, nažalost, ne dolazimo. Volio bih kad bi Matica inicirala pokušaj da se u hrvatskome društvu odnjeguje jedan obrazložen, čvrst sustav vrijednosti, čija bi važna okosnica bilo ono što čini nacionalnu i kulturnu samobitnost.
Možete li to malo konkretizirati?
Sustav vrijednosti univerzalna je kategorija. Zašto se ne bismo ugledali u Engleze, koji imaju nevjerojatno čvrst sustav vrijednosti glede svoje državnosti. Trebalo bi i u našem sustavu vrijednosti točno odrediti koji su to nacionalni prioriteti, a među njima je sveopća briga o hrvatskom jeziku. Tada bi se razumno složili svi detalji koji čine cjelinu i okosnicu nacionalne samobitnosti.
A tko bi „složio“taj sustav? Neko posebno tijelo?
Ne treba nam nikakvo tijelo. Ono bi odmah arbitriralo i brzo izgubilo osjećaj ravnoteže. Treba u narodu stvoriti postojan, čvrst, utemeljen, uravnotežen sustav onoga što bi bilo primjereno hrvatskome narodu i vlastitoj državi.
Tko bi se ravnao prema tome sustavu?
Svi kojima je to na srcu. Pluralizam je lijep i potreban, ali postoje neporočne vrijednosti zbog kojih bi se moralo stati na kraj omalovažavanju svoga i upornom traženju novih putova.
Kako to uspostaviti u ovako podijeljenom društvu, koje se dijeli gotovo na svakom pitanju?
Dijeli se zato što nemamo sustav vrijednosti i zato što na prvo mjesto stavljamo ono što nikako ne pripada vrhuncu. Poremetili smo logičke sljedove u kojima na prvo mjesto dolazi ono što je bitno. A sigurno je da je u takvom sustavu vrijednosti bitan osjećaj pripadnosti ovoj državi i ovome narodu, svom zavičaju i sredini, kulturi, cijelome kulturološkom nasljeđu. Da su se ovako ponašali, kao što uočavamo danas, naši ilirci i predilirci, što bi od nas bilo? U ono vrijeme, ljudi koji su predvodili ilirski pokret i po rođenju pripadali različitim nacijama bezrezervno su vidjeli da je kategorija hrvatstva važnija od njihova genetskog podrijetla.
Koje bi tri vrijednosti bile u vrhu toga sustava?
Univerzalni osjećaj ukupne pripadnosti ovoj državi, ovoj kulturi, i pojedinačni doprinos tome.
Zar nisu svi Hrvati svjesni da pripadaju sredini, kulturi, naciji?
Nažalost, mnogi to ne žele, a možda i ne mogu jer im je to nanijelo nasljeđe onoga što je bilo u raspadu. Nasljeđe svih onih zbivanja prije upostave hrvatske države postalo je važna vanjska odrednica mnogih pojedinaca. I danas, kao i prije, ne trebaju nam veliki Hrvati, trebaju nam normalni Hrvati. Pripadnost hrvatskom državotvornom osjećaju izvan je toga.
Na kongresu slavista u Beogradu, održanom u kolovozu ove godine, ponovno se čula teza o zajedničkom jeziku, doduše iz usta ministra vanjskih poslova Srbije Dačića. Nijedna hrvatska institucija nije reagirala, mislite li da se ipak netko trebao očitovati?
Bio sam sudionik toga kongresa, šesnaestoga po redu, koji svakih pet godina organizira druga drža-
va. Hrvatska je delegacija dostojanstveno nastupila na stručnoj, znanstvenoj, manifestacijskoj razini. Predsjednik Vučić priredio je prijem na kojemu je bilo tristotinjak sudionika kongresa od njih tisuću. Iz hrvatske delegacije na susretu s Vučićem i Dačićem nije bio nitko. Važno je spomenuti da je obveza svake nacionalne filologije da organizatoru kongresa dostavi i pokloni knjige koje su se pojavile od posljednjeg kongresa. Mi smo dostavili 142 knjige i dostojanstveno predstavili Hrvatsku i njezinu filološku kulturu. Na prigodnoj izložbi knjiga samo su dvije države imale veći broj knjiga od nas. Prema tome, što su govorili Vučić i Dačić, nije nas bilo briga. S takvim filološkim neznalicama kao što je Dačić ne treba uopće razgovarati. Glede jedinstvenog jezika, u Hrvatskoj nećete naći ni jednog ozbiljnog znanstvenika koji to zastupa, i to je očito samo problem Srbije i Srba. Hrvatski jezik s te strane nije ugrožen, a osobito ga ne mogu ugroziti poluinteligenti koji se petljaju u stvari za koje nisu kompetentni. Kad bi to bitno utjecalo na ljepotu, snagu, značenje i položaj hrvatskoga jezika, tada bi Matica energično progovorila, kao što je prije pedeset godina žestoko progovorila Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.
Da, Matica je u prijelomnim razdobljima hrvatske povijesti imala i važnu političku ulogu. Bi li se danas trebala aktivnije uključiti u politički život Hrvatske?
Matica mora biti oprezna u isticanju političkih predispozicija. Ona je nacionalna kulturna institucija upućena svim ljudima kojima je stalo do hrvatske kulturne samobitnosti i to je njezino područje. A uključivati se u ove prijepore kojima smo svjedoci svaki dan, naročito stranačke profiliranosti, to nije zadatak Matice hrvatske.
Slažem se, ali postoje politička i društvena pitanja koja nadilaze stranačke prijepore. Ne bi li se Matica trebala češće očitovati o različitim pitanjima, primjerice o mirovinskoj i zdravstvenoj reformi, masovnom iseljavanju radno sposobnog stanovništva, o Agrokoru, Uljaniku, položaju Hrvata u BiH...?
Potpuno se slažem. U nekim važnim pitanjima koja se tiču svehrvatskoga života, kao što su danas gospodarska pitanja, odseljavanje, reforma školstva i slično, o čemu u hrvatskom društvu postoje dileme, bipolarizacije ili čak multipolarizacije, potrebna je riječ Matičina. Ta bi riječ bila pomirljiva i pozivala bi na brigu o zajedničkom interesu. Neke stvari koje se događaju oko nas doista vode razaranju. Ovo što ste naveli vrlo su nam važna pitanja na koja ne bismo smjeli ostati gluhi. Matica se posljednjih dvadesetak godina nije često oglašavala o pitanjima toga tipa. Prihvaćam vašu sugestiju i prenijet ću je Predsjedništvu da bi u važnim pitanjima Matičina riječ bila dobrodošla.Osobno mi najviše smeta brutalan upad u hrvatski demografski korpus. Nismo ni svjesni što znači 5000 djece manje u prvom razredu osnovne škole. A kad za nekoliko godina taj broj poraste na 15.000, bit će to nacionalna katastrofa. Matica će pozvati i dužnosnike i sve ljude dobre volje da pokažu poštovanje prema svojoj naciji. Matica preko svojih ogranaka glasno govori o trendu malodušnosti koji je zahvatio hrvatski narod, a koji se svodi na to da pokaže kako ovdje ništa nije dobro. Ne valja zaboraviti da nam se događa kolektivni bijeg od sučeljavanja sa svakodnevnim problemima.
Različiti su razlozi masovnog iseljavanja, no krivnju svakako snose i sve dosadašnje vlade?
Propusta je bilo. Država i vlada odvojeni su pojmovi. Hrvatska država nikome nije naštetila niti će naštetiti, a Vlada i sve dosadašnje tu i tamo jesu. Često i nečinjenjem zbog straha da ne bi izgubila birače. Država je iznad toga. Volio bih da MH, svi njezini članovi i simpatizeri, uvijek imaju na umu vrijednost, ljepotu i dostojanstvo naše države, koja zaslužuje, teško mi je to reći, bolje ljude nego što se Hrvati pokazuju.
Nečinjenje je karakteristika i sa- dašnje Vlade. Plenković je navijestio reforme u 2018., no izvjesno je da dubinskih reformi neće biti. Je li Matica spremna na to upozoriti Vladu?
Matici jest briga napredak države, a ako se to ne ostvaruje, ona bi to trebala reći. Ako nije govorila, ne znači da neće govoriti, ali ćemo dobro procijeniti u kojem trenutku.
Znači li to da ćete i Plenkovićevu Vladu upozoriti na propuste?
Apsolutno da. U središnjici Matice hrvatske imamo 21 odjel, među njima i odjel koji bi se trebao brinuti o gospodarstvu i napretku hrvatske države. Kao što je Matica znala progovoriti u nekim prijelomnim trenucima hrvatske povijesti, tako će to zasigurno učiniti i sada. Progovorit ćemo o svemu što bude bitno narušavalo naš nacionalni i kulturni identitet. Ali nećemo to činiti politikantski, nego iz dubine sagledavanja problema.
Vjerujem da ste dobro upoznati s teškim položajem Hrvata u BiH, koji su izvrgnuti majorizaciji, a na skorim izborima Bošnjaci bi im, zbog nakaradnog izbornog zakona, mogli nametnuti člana Predsjedništva BiH kojeg ne žele. Hoće li se Matica oglasiti o tome?
Mučna i nevjerojatno konfuzna situacija koju su proizveli i stranci i domaći ljudi u BiH potpuno mi je poznata. Konstitutivnost triju naroda postaje fraza iza koje se krije svašta i ništa. To da su Hrva- ti stoljećima, pa i cijelo tisućljeće živjeli na cijelom području BiH, a danas žive u enklavama možda se nije moglo izbjeći, ali to da sada ne mogu izabrati svoga predstavnika u najvišem upravljačkom tijelu posve je nevjerojatno. Ja sam već potpisao, i osobno i kao čelnik Matice hrvatske, zamolbu/plakat da Hrvati izaberu osobu koja će ih najbolje predstavljati, a to je dr. Dragan Čović. Hrvatima u BiH zajamčena je svekolika pomoć Matice hrvatske.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava najavio je prosvjed u Vukovaru zbog sporosti procesuiranja ratnih zločina, što se u vrhu HDZ-a smatra udarom na premijera Plenkovića. Smatrate li da naše pravosuđe procesuira ratne zločine nedovoljno brzo?
Bez zadrške, nedovoljno brzo i nedovoljno učinkovito! Potez vukovarskoga gradonačelnika proizišao je iz osjećaja nemoći pravnoga sustava da procesuira krivce, koji još uvijek slobodno hodaju po Hrvatskoj i ne događa im se ništa. Obitelji nestalih vape i njihov se vapaj čuje do neba. Vjerojatno i zato gradonačelnik nije mogao čekati još jednu obljetnicu vukovarske tragedije, a da se ne ubrza procesuiranje krivaca. Njegov je potez opomena.
Je li danas ugrožen neki segment nacionalnog identiteta?
Možda je ugroza u tome što mnogi u Hrvatskoj, prepustivši se indiferentizmu i globalističkim smjernicama, zaboravljaju da su najprije ono što jesu ovdje. To mi se čini važno. Najprije treba imati osjećaj pripadnosti, vezanosti za ovo ovdje, a onda za cijeli svijet.
Ide li Hrvatska u dobrom smjeru?
Nostalgičari koji plaču za prošlim vremenima stvaraju uvjerenje, potpomognuto raznim medijima, da je u Hrvatskoj sve loše i da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru. Ovo naše današnje vrijeme ipak je bolje od bilo kojih prošlih vremena. Imamo svojih poteškoća, ali se mnoge mogu svladati. Siguran sam da će to biti kada Hrvati zapnu zdušno raditi, kada, primjerice, moja draga Slavonija bude obrađena, kada naši brdski krajevi budu puni ovaca, kad masline bude „imao tko brati“, kad na našim sveučilištima bude studentica i studenata primjereno hrvatskim potrebama, kad u našim tvrtkama bude više elana i boljih plaća..., ići ćemo u još boljem smjeru. Nisam među onima koji bi plašili ljude izjavama kako Hrvatska ide unatrag. Idemo naprijed i u mnogim detaljima vidim pozitivno ozračje.
Hrvatska država nikome nije naštetila, a vlade tu i tamo jesu. Često i nečinjenjem zbog straha da ne bi izgubile birače. Naša država zaslužuje, teško mi je to reći, bolje ljude nego što se Hrvati pokazuju