Misterij hrvatskih suverenista. Tko su ti zagonetni ljudi i kada će stići iz ovovjekovne Janka-Puszte
Kako biti suverenist u zemlji koja je suverena? I što to uopće znači? Ili je možda sama suverenost upitna pa znači li to da prvi hrvatski predsjednik i, uzgred budi rečeno, otac suverene domovine nije bog zna kako obavio svoj posao? Iskreno sam mislio da smo priveli kraju proces izmišljanja idiotskih nazovizanimanja, tipa bloger, influencer, headhunter, kad gle, pojavili se suverenisti kao potpuni društveni oksimoron. Biti za suverenu Hrvatsku u suverenoj Hrvatskoj, tražiti iznova njeno osuvremenjivanje i po tome baš suverenisti izdaju stečevine borbe dr-a Tuđmana s obzirom na to da je upravo on zacrtao kapitalizam, integriranje u međunarodne asocijacije i slobodan protok kapitala kao osnovnu filozofiju hrvatske suverenosti. Ako biti suverenist podrazumijeva časne namjere za dobrobit domovine koja već jest suverena, nije mi jasno ni zašto su suverenisti u svojevrsnoj ilegali, zašto ne otkriju svoje namjere i svoje fizionomije, zašto “noću vodu piju, bijelo lice kriju”. Ponovno ti najbolji među nama. Nije vrag da cjelokupni suverenizam počiva na statusu u vlasti/opoziciji Milorada Pupovca koji je, crno na bijelom, najveći hrvatski suverenist u povijesti; on je bezrezervno podržavao svaku hrvatsku Vladu. Zastrašujuća je bezidejnost hrvatskog nacionalizma ili suverenizma, kako hoćete. Ni milimetra dalje ne može se pomaknuti od rata, ratnih zločina,
Fotorobot hrvatskog suverenista otkriva da je riječ o klerikalcu, srbofobu, vlasniku države i osobnom Plenkovićevu neprijatelju
Srba i Srba u hrvatskoj politici. Nije sposoban artikulirati ni iole pametniju frazu koja će otići dalje od koordinata ‘41. – ’45. ili ‘91. – ’95. jer smisao održavotvorenja i realizacija svake politike za njih se može realizirati isključivo hladnim ili vatrenim oružjem. Da imaju duha, parafrazirali bi Matoša i za svoj slogan preradili njegov stih u “dok je Srba, bit će i Kroacije” jer za njih Kroacija postoji proporcionalno tome koliko je srbofobična. No, ruku na srce, u ovoj zakasnjeloj priči o suverenizmu, o fantomima nepobitnog mraka, ni najmanje se ne radi o promišljenoj strukturi ovladavanja principom, nego je tu riječ o uskostranačkom unutrašnjem obračunu u kojem jedna klika u HDZ-u, povrijeđenog ega i oskudnih intelektualnih dosega, želi srušiti drugu kliku koja trenutačno rukovodi ovim najvećim političkim holdingom u državi. Zapravo, identični se procesi odvijaju ovog trenutka i u HDZ-u i u SDP-u, interesna borba za pozicije pod plaštem principijelnog nastojanja u prvom slučaju za dobrobit suverenosti, u drugom za dobrobit socijaldemokracije. Razlika je i u tome što Andrej Plenković s vremenom samosvjesno raste, Davor Bernardić se dezintegrira, a SDP-ovi nezadovoljnici još se nisu mogli dosjetiti ni tako jadne fraze poput suverenosti pod kojim bi jurišali na šefa. No, opet, u SDP-u se bar ne kriju lica iza namjera, dok se u HDZ-u, suverenisti još kriju u ormaru. Pa se postavlja pitanja kakav je fotorobot hrvatskog suverenista? On je, posve sigurno, najprije osobno ljutit na Andreja Plenkovića, kojeg krivi da mu je nešto oteo, i to vrlo intimno, nešto što mu pripada prirodnim pravom kao Hrvatu i kao drugu članu. Suverenist je onda razbojnik opće prakse koji će usku ambiciju i ovisnost o materijalnom skriti iza navodnih nacionalnih interesa i žrtava rata. Nadalje, suverenist će poslovnu stranu svog pothvata pokušati obući u maskirnu uniformu borbe protiv vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja te će svakom prigodom u pomoć pozvati mržnju prema Srbima, Udbi, djeci jugooficira. Suverenist će podržavati klerikalizam i galamiti o vjeri, on će zahtijevati društveni ekskluzivizam jer u pluralu ne može postojati njegova ograničenost, oni će u ponor pakla biti spremni povući cijeli kolektiv ako se ne udovolji suludosti njegove nezaslužene povlaštenosti. On misli da država pripada njemu i to zato što se ne želi vratiti u prijeratno stanje kad nije mogao sanjati razinu privilegija koje ga čekaju. On neće reći ni riječi protiv fašizma, ali će tražiti da se komunizam izjednači s njime. On neće ni riječi reći ni o smanjivanju mirovina, gašenju poduzeća, komercijalno bahatom zdravstvu i školstvu, predaji resursa (no tu bar imaju povijesni kontinuitet). Za njega je suverenost unutrašnje, a ne vanjsko političko pitanje. Hrvatski suverenisti svesrdno rade na tome da Andrej Plenković ispada kao jedina adekvatna obrana od političkog avanturizma u ovoj nepostojećoj državi premda je, da paradoks bude veći, svim suverenističkim udrugama i skupinama povećao materijalna prava i moralno ih ekskulpirao svakog socijalnog obzira na račun obeščašćenja cijelog društva. Ono što si hrvatski suverenisti nikad neće priznati jest notorna činjenica da pravi hrvatski suverenizam u posljednjih 70 godina proizlazi isključivo iz partizanskog pokreta, iz generalskog zbora JNA. I to ne samo zato što su partizani vratili Istru i Dalmaciju Hrvatskoj, koje je najveći hrvatski suverenist 1941. donirao Italiji, nego zato što su i u okvirima boljševičkog totalitarizma uspjeli najprije sačuvati duh hrvatskog suvereniteta, a zatim ga i preko 1971., još jedne frakcijske partijske borbe, uspjeli centrirati do 1991. Nije se Tuđman pojavio niotkuda, ali se moramo pitati otkuda se i zašto Tuđman zapravo pojavio? Kao što se pitamo i kada će ponosni hrvatski suverenist prestati djelovati gotovo masonski tajno i po tko zna koji put, pod svjetlima reflektora povijesti, izaći iz ovovjekovne Janka-Puszte i izvesti nas iz ovog pakla tuđinske države.