Razišao sam se sa Stojkom i Rađom, ali za to nisam ja kriv
Ako postoji posao u Euroligi po težini iznad ostalih, onda je to svakako posao koji obavlja ovaj 57-godišnji Šibenčanin Neven Spahija najštićeniji je europski košarkaški trener, no to je slučaj sa svakim trenerom Makabija, pa je i na zadarskom turniru euroligaša vidljivo da igrači i vodstvo izraelskog prvaka imaju poseban sigurnosni status. – Vidim ja ljude koji nas čuvaju, oni su stalno tu negdje. Štoviše, u grad u kojem igramo dođu ranije da sigurnosno pripreme teren. Oni uvijek imaju podršku lokalne policije, a gdje god dođemo rezerviramo kat za sebe – ističe Spahija. Za razliku od drugih europskih velikana, gdje trener živi pod pritiskom vlasnika (ulagača) ili navijačkih masa, u Makabiju se osjeća i teret ambicija cijele nacije.
Ne štede ga nigdje
– Na trenera Makabija pozornost javnosti usmjerena je 24 sata dnevno, no ja ionako nemam društveni život jer smo neprestano na putovanjima, a samo smo jednom koristili čarter i to za Malagu. Prošle smo sezone odigrali 77 utakmica, što je 20 utakmica više nego prije 12 godina. Srećom, imam veliko iskustvo, radio sam u devet zemalja, i prolazio sam situacije u kojima me se nije štedjelo. Najgori i najljepši članci o meni napisani su u Hrvatskoj. Nikad nisam bio pošteđen, no to je i dobro jer shvatiš da nisi uvijek ti u pravu, da postoje druga mišljenja. Na svoju sreću, ovaj put na klupi Makabija (a bio je na njoj i prije 12 godina) ima dobro zaleđe u sportskom direktoru Nikoli Vujčiću. – Ja jesam bio njegov izbor i on mi je od velike pomoći, jer ipak je bio moj igrač u istom ovom klubu. No unatoč svemu tome, ima i teških trenutaka jer u Izraelu vlada načelo “nemoj mi objašnjavati razloge neuspjeha, nego budi uspješan pa objašnjavaj”. Tako je i Nikola, koji je legenda kluba i ima poseban status, bio izložen napadu medija. Zbog svega toga, pred Nevena su stavljeni jasni rezultatski imperativi. – Ja moram osvojiti oba domaća trofeja ali i ući u Top 8 Eurolige i ako te uvjete ostvarim, ugovor se automatski produljuje još jednu sezonu. Ono što su objektivne teškoće jest što je Izrael jedina država u kojoj morate imati dva domaća igrača na parketu pa se ja u utakmicama domaćeg prvenstva ne mogu pripremati za euroligaške utakmice. To će biti moguće kada Makabi bude opet imao domaće igrače s kvalitetom Berkowitza, Jamchyja, Katasha.. Hoće li takav biti 17-godišnji Deni Avdija, sin nekadašnjeg igrača Crvene Zvezde Zufera Avdije? – On je jako talentiran klinac, no to nažalost znači još dvije godine Makabija i ode u NBA. RAZGOVOR S DOAJENOM Za vrijeme uvodnog govora na trenerskoj klinici u Zadru, Spahiji je zastala knedla u grlu, pa je čak i suzu pustio. Opravdavajući se nazočnim trenerima (njih 80-tak), kazao je: - Godinama ne radim u hrvatskoj košarci i mogu reći da mi nedostajete. U taj emotivni trenutak zacijelo se saželo i žaljenje što se u međuvremenu razišao s dugogodišnjim prijateljima Rađom i Vrankovićem, čelnicima HKS-a. Oni mu zamjeraju što se kao pomoćnik u Hawksima nije prihvatio izborničkog posla.– Svi smo znali da Peras ne želi nastaviti raditi u reprezentaciji, a oni su ga uporno nagovarali sve do onoga časa kada je predsjednik Baskonije tražio sastanak u Vitoriji da bi im kazao da Perasa neće pustiti. Tada me nazvao Dino, no ja sam već obećao svom prvom treneru da ću raditi Ljetnu ligu. Onda je Dino dao jednu neprimjerenu izjavu, a ja sam rekao da je poziv došao prekasno, na što su se oni uvrijedili. U međuvremenu, nikakvih obračuna na osobnoj razini nije bilo, ali mojih stručnih opservacija i viđenja situacije uvijek će biti. Ja i dalje mislim da su Stojko i Dino i više nego dobrodošli u Savez, no slabo su se ekipirali, okupili su premalo ljudi koji su iskusni u vođenju sustava, a ni oni to iskustvo nisu imali. (db) a NBA to jest jer se vrlo uspješno samofinancira prodajom televizijskih prava, a prodali su ih za 21 milijardu dolara u devet godina. NBA je, zapravo, globalno najorganiziranija multinacionalna kompanija. Spahija je tri godine bio pomoćni trener Atlanta Hawksa pa zacijelo zna što govori kada kaže: – NBA dugo nije otkrila košarkašku Europu, da bismo sada došli do toga da se iz Europe dovode neformirani igrači. Ne znam da li je Dražen Petrović najbolji europski košarkaš svih vremena, ali znam da je najvažniji jer on je jako puno napravio za Europljane u NBA-u i ovo što se događa s mladim igračima je i njegova “krivica”. I zbog Dražena današnji NBA klubovi ne žele čekati. Njih ne zanima hoće li oni na nekoga potrošiti 10 milijuna dolara i pri tome igrački promašiti jer im to ide u trošak poslovanja. Ima raznih teorija oko toga kada europski igrač treba otići u NBA.
NBA želi europske talente
– Jedna kaže da su ponajbolji europski igrači kao što su Nowitzki i Parker došli vrlo mladi. No brojni igrači nisu prošli pa se treba pitati jesu li to bili pravi talenti. NBA klubovi žele europske talente što prije jer oni rade drukčije i imaju uvjete kakve mi u Europi ne možemo imati. Recimo, Atlanta je izgradila centar za trening vrijedan 50 milijuna dolara. Kada je moj kondicijski trener u Makabiju poželio to vidjeti, ja sam mu rekao da mu je bolje da to ne čini. Nije me poslušao i doživio je samo frustraciju. Tu smo došli i do priče o (ne) igranju europskih NBA igrača za svoje reprezentacije. – NBA klub vas može zamoliti da ne idete, no bez obzira na njihove želje, ako vi doista želite igrati za svoju reprezentaciju, oni će vas pustiti. Uostalom, najbolji primjer za to su Parker i Ginobili. Čim se nešto događa izvan sezone, nitko neće utjecati na to kako provodite svoje ljeto. Bez konzekvenci? Bez smanjivanja minutaže?– Amerika ta načela ne poznaje. Ako želite igrati za reprezentaciju, izgledi su 99 posto da će se to i dogoditi. Uostalom, pogledajte Bogdanovića i Šarića. Ja sam fasciniran njihovom željom da igraju za Hrvatsku – zaključio je.
U Makabiju kažu “ne objašnjavaj razloge neuspjeha, nego budi uspješan pa objašnjavaj”