Naknada za pravo puta omet

Tko zarađuje na naknadi za pravo puta i zbog čega još nije ujednačena i pravedna

Naknada za pravo puta u Hrvatskoj znatno odstupa od europske prakse i kada je u pitanju način obračuna i kada je u pitanju naknada Gotovo polovica iznosa kapitalnih ulaganja domaćeg telekomunikacijskog sektora, odnosno 1,03 milijarde kuna godišnje odlazi na parafiskalne namete, od čega velik dio odlazi na naknadu za pravo puta. Riječ je o godišnjoj naknadi koju operator kao vlasnik komunikacijske infrastrukture treba plaćati vlasnicima zemljišta, odnosno putova i cesta kojima prolazi njihova infrastruktura, a iznos ovisi o kilometrima puta koji operator na području pojedinog grada ili općine koristi. U Hrvatskoj tu naknadu plaća isključivo Hrvatski Telekom, dok, primjerice, državne tvrtke HEP, Odašiljači i veze te Janaf ne plaćaju. Ekonomski institut Zagreb posebno se pozabavio i nedavno predstavio studiju o analitičkim odrednicama naknade za pravo puta za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu (EKI). Utvrdili su da je u Hrvatskoj naknada za pravo puta iz ekonomske perspektive nelogična i po više kriterija previsoka.

Precijenjena zemljišta

Naknade za pravo puta stoga smanjuju investicijski potencijal investitora i doprinose tome da je Hrvatska po pitanju širokopojasne povezivosti (čija su kvaliteta, cijena i rasprostranjenost direktna posljedica ulaganja u infrastrukturu) najgora zemlja članica EU. Osim parafiskalnih nameta, ulaganja u EKI dodatno su otežana nepouzdanim katastarskim podacima, dugim administrativnim procedurama, neusklađenim praksama na lokalnoj razini te nepostojanjem jednoobraznog pristupa u interpretaciji pravila vezanih za dobivanje građevinske dozvole, stoji u studiji. Analizom postojećeg regulatornog okvira koji definira naknadu za pravo puta utvrđeno je da su naknade određene paušalno i diskrecijski, zbog čega one nisu cjelovito, a kako je analiza pokazala, ni pravedno rješenje. Naime, iz analize proizlazi da postoji znatan broj jedinica lokalne samouprave u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj u kojima iznos naknade za pravo puta na građevinsko i poljoprivredno zemljište nadmašuje tržišnu cijenu tog zemljišta po četvornom metru. Primjerice, godišnja naknada za pravo puta za poljoprivredno zemljište u Sisku čak je 1709% veća od tržišne vrijednosti tog zemljišta. Ovakvi nalazi koji pokazuju da je HAKOM-ov Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta koncipiran na način da stvara situaciju u kojoj je naknada za štetu nastalu zbog prolaza infrastrukture preko poljoprivrednog zemljišta višestruko veća od same vrijednosti tog zemljišta, no u takvim slučajevima nepotpuno izvlaštenje u smislu uspostavljanja prava puta nema nikakvog smisla, već bi trebalo izvršiti potpuno izvlaštenje. U slučaju poljoprivrednog zemljišta godišnja naknada za pravo puta čak je pet puta veće nego što je njegova prosječna tržišna vrijednost, dok je iznos godišnje naknade za šumska zemljišta dva i pol puta veći od njihove prosječne tržišne vrijednosti, navodi se u studiji. U čak 383 jedinice lokalne samouprave vlasnicima elektroničke komunikacijske infrastrukture više bi se isplatilo postati veleposjednicima i kupiti poljoprivredno zemljište kojim prolazi infrastruktura nego plaćati prolaz preko njih jer je u tim lokalnim samoupravama iznos naknade po četvornom metru veći od tržišne vrijednosti zemljišta po četvornom metru! Kod građevinskog zemljišta ista situacija postoji u 49 jedinica lokalne samouprave, može se iščitati iz studije. Stoga se u studiji preporučuje da je potrebno izmijeniti regulativu i uskladiti je s najboljim europskim praksama. Pravilnik bi stoga bilo potrebno izmijeniti kako bi se godišnji iznos naknade smanjio i sveo u okvire stvarnih tržišnih vrijednosti nekretnina i posljedične realne i razumne procjene štete nastale zbog prolaza EKI preko nekretnine. Jer ovako propisana naknada za pravo puta stoga za posljedicu ima i nemogućnost uspostavljanja pravedne ravnoteže između zahtjeva javnog interesa i prava pojedinca, i to u nekim slučajevima na štetu vlasnika, a u nekim drugim slučajevima na štetu investitora i vlasnika infrastrukture, stoji, između ostalog, u studiji. Analiza provedena u studiji nedvojbeno potvrđuje da je iznos naknade previsok te da u naknada u ovom obliku narušava investicijski potencijal operatora koji žele ulagati u postavljanje nove elektroničke komunikacijske infrastrukture. Povrh smanjivanja visine naknade, potrebno je i razmotriti diferencijaciju između visine naknade za pravo puta za zemljište u javnom i privatnom vlasništvu. S obzirom na činjenicu da je Hrvatska po pitanju širokopojasne povezivosti pri začelju zemlja članica EU (zbog čega je nužno motivirati privatne investitore u veća ulaganja u EKI), optimalno bi bilo slijediti najučestaliju regulatornu praksu europskih zemalja. To bi značilo da bi prolaz preko javnih nekretnina trebao biti besplatan, to jest ne bi trebala postojati naknada za pravo puta za EKI koji prolazi preko nekretnina u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave. HT je već iskazao svoje negodovanje zbog naknade za pravo puta te je nedavno na konferenciji za novinare Davor Tomašković, predsjednik uprave, kazao kako će morati pribjeći oštrijim potezima, odnosno kako više neće investirati u infrastrukturu ako se naknade ne promijene i učine pravednima. U HAKOM-u, koji je i propisao sporni pravilnik koji je

Tonko Obuljen predsjednik Vijeća regulatorne agencije HAKOM u kojoj smatraju da pravilnik treba uskladiti i mijenjati

Davor Tomašković predsjednik uprave Hrvatskog Telekoma smatra da je naknada veliko opterećenje za buduća ulaganja

Maruška Vizek Ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb koji je izradio studiju o učincima naknade za pravo puta