ZAR SE JOŠ KORISTE UDBAŠKE METODE U VRHU DRŽAVE!?

Još ne znamo što se valja iza brda, ali i ovo što se zasad zna, previše je. Po tko zna koji put “provaljena” je tajna istraga, s tim što bi ovaj put “krtica” mogla biti otkrivena. Mediji doznaju da tragovi o tomu tko je Franji Vargi dojavio da uništi kompromitirajuće dokaze vode u visoku politiku. Znakovito je i što je politički tajnik HDZ-a i ministar uprave Lovro Kuščević već jučer Jutarnjem listu rekao: “HDZ neće tolerirati ponašanja koja bi nanosila štetu stranci. No pustimo da se dovrše istrage.” Je li to rekao na temelju medijskih napisa koji s Vargom povezuju ne samo bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka već i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, ili sluti i možda zna i nešto više, vrlo brzo ćemo doznati. Ali, iz očitovanja Karamarka i Brkića proizlazi da su s Vargom kao visoko pozicionirani dužnosnici i političari komunicirali i nakon kompromitirajuće epizode u MUP-u na poslovima informatičara, unatoč i tomu što se protiv njega vodio stegovni i kazneni postupak vezano za izradu lažne liječničke dokumentacije za njegovu djevojku. Brkić je potvrdio da ga zna iz MUP-a i da mu je pomagao naći posao kad je dobio otkaz, ali poriče da je ikad koristio njegove usluge. Varga je od 2009. do 2012. radio u MUP-u. Brkić je do studenog 2011. bio zamjenik ravnatelja policije pa je započeo političku karijeru i u svibnju 2012. postao glavni tajnik HDZ-a. Dakle, Brkić je kao političar pomagao Vargi. Bilo je to nešto prije ili poslije lipnja 2012. kad je Mirela Holy podnijela ostavku na mjesto ministrice zaštite okoliša jer je kod šefa HŽ-a intervenirala kako supruga stranačkog kolege u SDP-u ne bi ostala bez posla. Doduše, ispovijest Vargine bivše djevojke, prema pisanju Jutarnjeg lista, upućuje na to da se on volio hvaliti dobrim vezama s visokopozicioniranim ljudima te da je bio sklon i izmišljanju kako bi sebe predstavio važnim. Stoga, informacije koje do medija dolaze navodno iz istrage treba uzeti s oprezom jer je moguće da su one i projekcija Varginih želja i davanja sebi na važnosti, tim više što je njegova bivša djevojka svjedočila kako je to u vrijeme kad je bio s njom radio vrlo umješno. Doduše, i ona tvrdi kako je riječ o iznimno dobrom informatičkom stručnjaku, ali premda je i njoj trebalo neko vrijeme da raskrinka njegov stvarni profil, čudno je što sustav u jednom od svojih najosjetljivijih segmenata nije na vrijeme, preventivno, to uspio. To više, što je fokusiran na traženje kadrova lojalnih policijskoj službi i nije poput te djevojke vezan emocionalnim sponama. Osim, ako “političke i ine emocije” nisu i tu imale utjecaja. Mora se primijetiti, iako svi mediji pišu kako je riječ o vrhunskom informatičaru, s obzirom na to da je tri godine radio u MUP-u, a i da je još aktualan proces protiv njega, gotovo pa nevjerojatno zvuči podatak da je eksperta s takvim iskustvom trebalo obavještavati da uništi dokaze na svojim računalnim uređajima. Uzgred, kako mediji izvještavaju da se Vargu sumnjiči da je lažirao i Todorićeve SMS-ove, valja podsjetiti da se u neslužbenim komentarima nakon famozne posljednje Mamićeve presice u Hrvatskoj, iz DORH-a neslužbeno čulo, kako je zabilježeno: “Mamićevi SMS-ovi jako podsjećaju na one koje je Ivica Todorić nedavno pustio u javnost, a za koje se utvrdilo da su krivotvorine.” Mamićevi SMS-ovi navodnih razgovora bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i neimenovanog osječkog suca sadržajno su prilično naivni. I najvećim zaljubljenicima u teorije zavjere teško je povjerovati da je takav razgovor bio moguć. Ali, bez obzira na sve to i s obzirom na sva iskustva koja su političari, a osobito u HDZ-u, imali u kojekakvim manjim ili većim aferama, neshvatljivo je kako je moguće da se tako visoko rangirani političari, poput Karamarka i Brkića, nisu klonili bilo kakvog petljanja s osobama koje su otkrivene u kompromitirajućim okolnostima, i čiji je habitus u najmanju ruku takav da nekoga tko treba težiti političkom čistunstvu, i te kako zove na oprez. Kako je moguće da se političaru koji pretendira voditi glavnu riječ u državi da se upetlja u bilo kakve odnose s takvim osobama, pa bio vođen ma kakvim emocionalnim, političkim, interesnim ili bilo kojim drugim porivima. Hrvatska je iznad svega, zar ne! Pa ako jest, zašto je onda još uvijek tako teško to učiniti za Hrvatsku. Naravno, ako su točni medijski navodi da su usluge Varge korištene za unutarstranačke ili bilo kakve druge obračune, onda se dodatno potencira ta opterećenost državnih struktura opskurnim, zapravo “udbaškim” metodama kovanja kojekakvih zavjera. Dakako, moguća su i kontrapodmetanja u kojima se koriste usluge medija, što je također jedna od atavističkih metoda iz bivšega sustava. U toj verziji ove priče, a na koju upućuje potpredsjednik HDZ-a, moguće je da u kontekstu previranja i težnji na desnom političkom spektru netko koristi “koincidenciju” zvanu Franjo Varga da još malo zagužva situaciju u HDZ-u. Ako tu i nema Brkićeve krivnje, odgovoran je što se kao političar dao uvući u to. Kako god, nije dobro što se Hrvatska nikako ne uspijeva izvući iz tih “udbaških okova”, bez obzira na to tko god ih kuje. Kako se to događa na desnom političkom spektru, nameće se pitanje je li riječ o svojevrsnom “švedskom sindromu” jer bi upravo u tom miljeu takve metode političkog obračuna trebale biti odbacivane s gnušanjem. Zar je to Hrvatska za koju se krvarilo i ginulo? Ono što budi optimizam je što pravna država očigledno djeluje, a na Mamićevu žalost, ispada da Cvitan i suci nisu kakvima ih je on prikazivao. Bez obzira na to je li bio zaveden ili nas je pokušao zavesti.